Evolucija je vrlo dugotrajan proces koji se očituje u promjenama na razini populacije, ali njihov uzrok treba tražiti na razini gena. Genetička struktura populacije određena je udjelom alela u ukupnom genetičkom materijalu neke populacije. Aleli su alternativni geni koji pripadaju istom mjestu jednog para kromosoma što kontrolira istu osobinu. Promjene udjela alela u ukupnom genetičkom materijalu populacije uzrokuju promjenu genetičke strukture i time postaju glavni pokretač evolucije.
Dana 13. siječnja 1908. na predavanju u Stuttgartu liječnik i genetičar Wilhelm Weinberg iznio je načelo ravnoteže u populaciji, koje će kasnije biti nazvano Hardy-Weinbergovonačelo. Do modela ravnoteže u populaciji došli su neovisno britanski matematičar G. H. Hardy (1877. – 1947.) i njemački fizičar W. Weinberg (1862. – 1937.). Istraživali su promjenu genetičkog materijala na razini populacije. Iako se u njihovom matematičkom modelu razmatra idealna populacija (kakva u prirodi ne postoji) Hardy-Weinbergovo načelo je ipak korisno za procjene udjela određenog genetičkog materijala u ukupnoj populaciji. Njihovo načelo glasi: uz uvjet nasumičnog parenja i bez prirodnog odabira, učestalosti gena ili alela ne mijenjaju se iz generacije u generaciju.
Piše: Marsela Alić
