08.10.

Metternich postao austrijskim ministrom vanjskih poslova (1809.)

Metternich postao austrijskim ministrom vanjskih poslova (1809.)

Dana 8. listopada 1809. Klemens Wenzel von Metternich postao je austrijskim ministrom vanjskih poslova. Bio je jedan od najuspješnijih diplomata u povijesti, a o Metternichovim akcijama doktorsku disertaciju napisao je više od stoljeća kasnije Henry Kissinger, poznati američki ministar vanjskih poslova. Metternich je dominirao europskom politikom postnapoleonskog razdoblja, sve do 1848. godine.

Klemens Wenzel von Metternich po rođenju je zapravo više pripadao rajnsko-njemačkoj nego austrijskoj sferi. Naime, rođen je u gradu Koblenzu na Rajni, koji je funkcionirao kao rezidencija moćnih nadbiskupa Triera, koji su ujedno bili knezovi izbornici Svetog Rimskog Carstva. U Koblenzu i danas postoji kuća u kojoj je Metternich rođen. Obitelj Metternich posjedovala je grofovsku titulu, a posjedi su joj većinom bili u rajnskom području (uz neke u Češkoj). Metternichov otac dobio je utjecajan položaj na austrijskom dvoru u Beču (dvor u Beču ujedno je funkcionirao kao dvor vladara Svetog Rimskog Carstva).

Mladi Metternich studirao je pravo u Strasbourgu, Mainzu i Beču, a oženio se unukom znamenitog austrijskog državnika Kaunitza (kancelar u doba carice Marije Terezije), što nije bilo nevažno za njegov ulazak u bečko visoko društvo.

U doba kad je postao austrijskim ministrom vanjskih poslova Metternich je imao 36 godina. Kasnije su mu dodavane funkcije, tako da je na kraju nazivan sveobuhvatnom titulom Haus-, Hof- und Staatskanzler (hrv. kancelar carske kuće, dvora i države). Metternich je dobio i kneževsku  titulu koja je na njemačkom jeziku glasila Fürst von Metternich-Winneburg (hrv. knez od Metternich-Winneburga).

Bio je glavni tvorac austrijske vanjske politike sve do 1848., a imao je važnu ulogu u rušenju Napoleona. Bio je ključna osoba na Bečkom kongresu 1814. i 1815., gdje je bio jedan od glavnih tvoraca novog europskog poretka zasnovanog na principima konzervativizma, ali uz zadržavanje nekih od društvenih reformi koje je uveo Napoleon (npr. ukidanje kmetstva, uvođenje građanskog zakonika). Pod njegovim utjecajem uveden je i princip da države imaju pravo intervenirati na tuđem teritoriju s ciljem gušenja revolucija koje namjeravaju srušiti postojeći društveni poredak.

Facebook Comments

Vezani članci