Isprva je Mehmed IV. vladao uspješno jer su državom upravljali prilično sposobni veliki veziri iz obitelji Ćuprilić (Köprülü).
Na današnji dan 1693. godine umro je sultan Mehmed IV., osobito zanimljiv po tome što je za vrijeme njegove vladavine Osmansko Carstvo izvršilo posljednju opsadu Beča u svojoj povijesti. Ta se znamenita opsada dogodila 1683. godine, a ni tada, kao ni u prethodnim opsadama, Osmanlije nisu uspjeli osvojiti Beč.
Mehmed IV. doživio je tešku nesreću u vrlo ranoj dobi. Naime, njegov otac sultan Ibrahim navodno je prilikom jedne svađe sa ženom istrgnuo malog Mehmeda IV. iz njenih ruku i bacio ga u cisternu. Zbog toga je Mehmed IV. doživotno imao ožiljak na glavi.
Već u dobi od šest godina postao je Mehmed IV. sultanom jer mu je otac svrgnut i pogubljen. Isprva je razdoblje vladavine Mehmeda IV. bilo uspješno jer su državom upravljali prilično sposobni veliki veziri iz obitelji Ćuprilić (Köprülü). Bili su to Mehmed-paša Ćuprilić i njegov sin Fazıl Ahmed-paša Ćuprilić. Ipak, kasnije je moć Osmanskog Carstva ponovno počela opadati.
Godine 1683. pokušao je veliki vezir Kara Mustafa, šogor spomenutog ranijeg velikog vezira Fazıla Ahmed-paše Ćuprilića, osvojiti Beč. Uz pomoć poljskog kralja Ivana III. Sobjeskog Beč je spašen, a kršćanske su snage zatim prešle u veliku protuofenzivu. Oslobodile su cijelu Ugarsku i prodrle čak do područja današnje Makedonije. U međuvremenu su u Istanbulu janjičari izvršili puč i svrgnuli sultana Mehmeda IV. s vlasti. Zatvorili su ga u carsku palaču, a na prijestolje Osmanskog Carstva postavili su njegovog polubrata Sulejmana II. (sina druge majke).
Posljednjih pet godina života proveo je Mehmed IV. u svojevrsnom zarobljeništvu. Većinom je boravio u palači u Istanbulu, no ponekad su ga puštali van. Umro je na današnji dan 1693. godine u gradu Jedrene (tur. Edirne), u 52. godini svog života i u desetoj godini nakon poraza kod Beča.
