Kipar, slikar i pjesnik Vanja Radauš rodio se 29.4.1906. u Vinkovcima. Njegova je obitelj bila vrlo siromašna i nije podupirala njegovo obrazovanje. Već kao dijete volio je crtati i vaditi blato iz obližnje rijeke Bosut te od njega izrađivati kipove. Kiparstvo je bilo njegov istinski poziv. Na kraju je morao pobjeći od kuće.
Vanja Radauš bio je vrlo samozatajan, šutljiv i nije volio iznositi svoj privatni život u javnost. O sebi je rekao: “Ne sjećam se da sam ijedan dan prokartao. Svaki dan, pa i kad nisam radio, bio mi je ispunjen.” Radauš je bio majstor, a njegovo bogato umjetničko djelovanje prostire se na područje kiparstva, crtanja, slikanja, pjesništva, fotografije… Završio je Likovnu akademiju na kojoj je kasnije postao profesor. Kiparstvo je diplomirao kod slavnog Ivana Meštrovića, a predstavljao je Jugoslaviju na Venecijanskom bijenalu.
U mladosti je bio u partizanima. S bojišnice se vratio s punim kovčegom crteža i umjetničkih radova. Kasnije se pridružio prolještarcima 70-ih te postao nepodoban za tadašnju vlast. Iza sebe je ostavio goleme crtačke i kiparske opuse, stotine fotografija te nekoliko zbirki pjesama. Izradio je službeni grb Narodne Republike Hrvatske koji je bio u upotrebi 1947. – 1990. godine. Najpoznatija djela su mu Bacač diska (ispred maksimirskog stadiona u Zagrebu), Petrica i galženjaki (Gornja Stubica), Spomenik palim vojnicima u Prvom svjetskom ratu (zagrebački Mirogoj), Pobuna Hrvata (Villefranche de Rouergue), Majka i dijete (Zagreb), Petrica Kerempuh (Zagreb, Opatovina)… Nažalost, brončani kipić dječaka, koji je stajao na groblju u zagrebačkoj Dubravi, ukraden je vjerojatno zbog dobivanja bronce.
Navodno je 1975. godine počinio samoubojstvo. Taj slučaj nikada nije razjašnjen.
Piše: Marsela Alić
