Poginulo je oko sto tisuća Tibetanaca, a a stotine sakralnih objekata nestalo je s lica zemlje.
Nekada nezavisni Tibet definitivno je pripojen Kini 1950. godine, nedugo nakon uspostave komunističke vlasti u toj državi. Te godine kineska vojska provalila je u glavni grad Tibeta – Lashu te sljedeće godine primorala tibetanskog duhovnog vođu Dalaj Lamu da potpiše porazum koji je osiguravao podijeljenu vlast Narodne Republike Kine i vlade Tibeta nad tim područjem. Iako je sporazum predviđao visok stupanj samouprave Tibeta Kinezi se toga nisu pridržavali tako da je tijekom 1950-ih izbilo niz ustanaka protiv kineskih vlasti.
Nezadovoljstvo je kulminiralo 10. ožujka 1959. godine kada su kineske vlasti uputile poziv Dalaj Lami da posjeti Peking. U strahu da je to zamka 300.000 Tibetanaca okružilo je palaču Norbulingka, u želji da spriječi svog duhovnog vođu u prihvaćanju kineskog poziva. Doslovno su oko palače napravili živi zid. Kineska vojska je reagirala te napala okupljene, ali se Dalaj Lama uspio spasiti bjegom u Indiju, gdje mu je i danas sjedište. Uslijedilo je deset dana krvavih borbi u kojima je poginulo oko sto tisuća Tibetanaca, a a stotine sakralnih objekata nestalo je s lica zemlje uslijed bombardiranja.
Kina je brutalno suzbijanje svakog oblika separatističke aktivnosti nastavila izvršavati i u desetljećima nakon tibetanskog ustanka. U Pekingu se Dalaj Lama i dalje smatra separatistom, a njegove slike zabranjene su na Tibetu. Međutim, u ostatku svijeta vlada drugačije mišljenje – Dalaj Lama je ambasador mira koji je za svoj angažman 1989. nagrađen i Nobelovom nagradom za mir.
piše: Dražen Krajcar
