Katarina von Bora rodila se 29. siječnja 1499. u Lippendorgu, u Njemačkoj i pripadala je saskom plemstvu. Otac ju je s pet godina odveo u augustinski samostan. Zatim ju je teta uzela sebi u cistercitski samostan u Nimbschen. Tamo je naučila čitati, pisati i pjevati te dobila poduku iz latinskog jezika. Zaredila se 1515. godine.
Uskoro nakon polaganja zavjeta pročitala je prve reformatorske spise Martina Luthera u kojima kritizira redovnički život. Mnogi su redovnici i redovnice napustili samostane. Uz pomoć člana gradskog vijeća Katharina i 8 redovnica napustilo je samostan 1823. te stiglo u Wittenberg. Nije se htjela vratiti obitelji, pa je Luther smjestio nju i ostale kod svojih prijatelja. Katharina je živjela kod gradskog pisara Philippa Reichenbacha i slikara Lucasa Cranacha Starijeg, koji će naslikati najpoznatiji portret Martina i Katharine.
Katharina se htjela udati za studenta Hieronymusa Baumgartnera iz Nürnberga, ali njegovi roditelji to nisu dozvolili. Zatim je Luther posredovao u pokušaju zaruka s Kasparom Glatzom, a Katharina ga je odbila. Lutheru se sviđala Ave von Schönfeld, no nije bila zainteresirana. Tako su Martin i Katharina odlučili vjenčati se.
Nakon vjenčanja 1525. stanovali su u nekadašnjem augustinskom samostanu u Wittenbergu. Dok se Luther bavio reformacijom, Katharina je uspješno vodila ogromno gospodarstvo i dokazala menadžerske sposobnosti. Bavila se, između ostalog, uzgojem goveda i vodila pivovaru. U vrijeme kuge vodila je hospicij i njegovala bolesnike. Rodila je šestero djece.
Katharina je Lutheru bila velika podrška, na gospodarstvu je primala njegove studente i kolege. Luther je svoju suprugu zbog njezine snage i odlučnosti zvao moj gospodar Katica (njem. mein Herr Käthe). Ona je osiguravala financijska sredstva za tisak njegovih brojnih djela. Suradnici su je zaista cijenili jer je ravnopravno sudjelovala s njima u raspravama i korespodenciji.
U vjenčanom ugovoru i oporuci Martin je sav posjed ostavio supruzi, što vlasti nisu priznale jer je to tada bilo protuzakonito. Tek nakon što su se umiješali neki velikaši, Katharina je dobila većinu Martinovih posjeda te je smjela ostati živjeti na njihovom imanju u Wittenbergu, a financijski ju je pomagao i danski kralj Kristijan III. Morala je pobjeći s vlastelinstva tijekom Šmalkandenskog rata, ali se vratila i obnovila opustošeno vlastelinstvo.
Umrla je 1552. od posljedice nesreće kad je na nju naletila kočija pred vratima grada Torgaua, kamo je pobjegla od kuge.
Piše: Marsela Alić
