Omar (Umar, Omer) postao je kalifom islama, tj. nasljednikom ili zamjenikom proroka Muhameda 23. kolovoza 634. godine. Bio je drugi kalif u povijesti islama, a na taj je položaj došao nakon smrti prvog kalifa, Abu Bakra, tasta proroka Muhameda. Taj se kalif rodio u Meki oko 583. godine, što znači da je od proroka Muhameda bio mlađi desetak godina. Postao je jednim od najbliskijih Muhamedovih pratilaca, a odlikovao se pismenošću (u to vrijeme rijetkom osobinom). Suniti ga ubrajaju u grupu četiri pravedna kalifa, dok ga šijiti smatraju jednim od uzurpatora.
U vrijeme Omara Kalifat se teritorijalno proširio neslućenom brzinom, na područja koja danas pokrivaju države Irak, Iran, Azerbajdžan, Armenija, Gruzija, Sirija, Jordan, Palestina, Libanon, Izrael, Egipat, kao i na dijelove današnjeg Afganistana, Turkmenistana i Pakistana. Nikada prije ni kasnije u povijesti islam nije doživio takvu brzinu širenja kao u vrijeme kalifa Omara. Osvojen je i Jeruzalem u koji je, prema legendi, kalif ušao na pokoran način šetajući kraj magarca na kojem je sjedio njegov sluga. Navodi se da je osvojio oko 4.000 gradova.
Proširio je i obnovio Veliku džamiju u Meki i Džamiju proroka u Medini. Započeo je i proces donošenja islamskoga zakona. Zapovijedio je da se godine počnu brojati od Hidžre, tj. od 622. godine.
Kalifom je bio od 634. do 644. godine, kada je podlegao ranama zadobivenim u atentatu nožem. Na kraju njegova života vlast mu se protezala od područja današnje Libije pa se do rijeke Inda.
piše: Dražen Krajcar