Argentinska zastava prvi je put u povijesti službeno istaknuta 27. veljače 1812. godine. Njenim tvorcem smatra se general Manuel Belgrano, jedan od najvažnijih ljudi u cjelokupnoj argentinskoj povijesti. Bio je vojskovođa u Argentinskom ratu za nezavisnost.
U kolovozu 1810. José de Moldes organizirao je dvije vojne jedinice za borbu protiv Španjolske. Jedna je imala bijelu, a druga svijetloplavu kokardu. Nakon uspostave privremene vlade, zatražio je stvaranje nacionalne kokarde u tim bojama. Međutim, španjolski pristaše zabranili su ove boje i uveli crvenu kokardu s bijelim trakama. Nakon dvije godine hunta je odlučila vratiti prijašnje boje. To je potaklo glasnogovornika hunte Manuela Belgrana da osmisli argentinsku zastavu.
Prvu argentinsku zastavu general Belgrano zavijorio u mjestu Rosario na rijeci Parani u današnjoj središnjoj Argentini. Taj se grad nalazi oko 300 kilometara sjeverozapadno od Buenos Airesa, a kod mjesta gdje je general Belgrano izvjesio zastavu danas stoji golem spomenik zvan Monumento Nacional a la Bandera (hrv. Nacionalni spomenik zastavi). Taj se spomenik prostire na otprilike 10 000 četvornih metra, a sastoji se od tornja visine 70 metara i od velikog broja kamenih stupova.
Na kovanicama se u Argentini od 1813. otiskuje Sunce. Taj je predložaj preuzet za argentinsku zastavu. Sunce s licem i zrakama simbol je boga Intija, sina stvoritelja Virakoče u mitologiji naroda Inka.
Piše: Marsela Alić
