Slovenski pjevač tenor Josip Gostič rođen je u Staroj Loki kod Škofje Loke u Gorenjskoj 4. ožujka 1900. godine. Djetinjstvo je proveo u Homcu kraj Kamnika, gdje mu je otac postao orguljašem župne crkve. Krenuo je očevim stopama i završio Orguljašku školu u Ljubljani. Studirao je i 1931. diplomirao pjevanje na Konzervatoriju u Ljubljani. Studije je financirao pjevanjem u zboru ljubljanske Opere, a 1929. uspješno je debitirao ulogom Lenskog u Evgeniju Onjeginu. Od 1932. nastupao je kao gost u zagrebačkom HNK-u, a od 1937. postao je njegov stalni član. Nazivan stupom opere HNK-a, nastupao je i nakon umirovljenja, sve do smrti 1963. godine. Tumačenjem 14 likova od Ere do Porina i s više od 1000 scenskih i koncertnih nastupa u Hrvatskoj, dao je izuzetan doprinos hrvatskoj operi.
Istovremeno je izgradio karijeru u inozemstvu, prvenstveno u Beču, gdje je 1951. – 1958. i 1960. – 1961. nastupao kao prvak Bečke državne opere. Kritičari su ga uspoređivali s najboljim europskim vagnerijanskim pjevačima. Godine 1952. istaknuo se u ulozi Midasa na praizvedbi opere Danajina ljubav Richarda Straussa na Salzburškim svečanim igrama. Pored toga, nastupao je u Salzburgu, milanskoj Scali, pariškoj Velikoj operi, venecijanskoj Teatro Fenice, londonskom Covent Gardenu itd. Zapamćen je po glasu velika raspona i volumena, posebne boje i mekoće (lirski tenor), kao i po tome što nikada nije otkazao nastup.
Piše: Boris Blažina
