U srcu Francuske, gdje je i proglašen poziv na Prvi križarski rat, imenovani su vođe pohoda – jedan iz duhovnog i jedan iz ratničkog staleža.
Ljudi koji će voditi Prvi križarski pohod u Svetu Zemlju imenovani su 28. studenog 1095. godine. Dogodilo se to na slavnom koncilu u Clermontu, u srcu Francuske, gdje je i proglašen poziv na Prvi križarski rat.Koncil je održan u doba kadaje Katolička crkva, s papom na čelu, nastojala ostvariti duhovnu i svjetovnu prevlast u kršćanskom svijetu pa je radi toga poticala novi žar vjerske obnove među vjernicima. Urban II. pozvao je na rat za oslobođenje Jeruzalema obećavši onima koji prihvate križ, t.j. krenu u pohod,oprost od svakoga grijeha. Njegov poziv spremno su prihvatili neki zapadnoeuropski vladari i velikaši, a potom i širi društveni slojevi. Od rata protiv islamskog Istoka svi su očekivali koristi: vjerski gorljivi pojedinci – mjesto u raju, velikaši – nove velike posjede, seljaci – oslobođenje od osobne ovisnosti, a svi sudionici plijen od pljačke.
Papa Urban II. imenovao je za vođe pohoda dvojicu ljudi – jednog iz duhovnog i jednog iz ratničkog staleža. Ratnike je predstavljao tada najmoćniji feudalac u Francuskoj – grof Raymond IV.od Toulousea. Duhovni stalež predstavljao je biskup Adhemar od Le Puya, kojeg je papa imenovao svojim legatom. U Katoličkoj Crkvi papinski legati imaju velik ugled, naročito legati a latere, koji imaju status viši i od patrijarha jer predstavljaju samog papu.
Biskup Adhemar doista je za vrijeme križarskog pohoda imao ulogu duhovnog vođe, jer je u slučajevima razmirica među križarima pozivao na jedinstvo i poticao njihov moral. Zalagao se i za disciplinu među kršćanima, koju je bilo teško održavati u takvim uvjetima. Biskup Adhemar, međutim, nije doživio osvajanje Jeruzalema jer je putem umro od bolesti.
Grof od Toulousea, vjerojatno najbogatiji od križara, uspio je osvojiti Jeruzalem zajedno s ostalim kršćanskim vitezovima u srpnju 1099. godine. Trebao je postati kralj Jeruzalema, no to je odbio.
piše: Dražen Krajcar
