Na današnji dan

Hvarski pučani ustali protiv plemića koji su im silovali žene – 1510.

Neposredan uzrok ustanka bilo je silovanje pučkih djevojaka od strane plemstva u gradu Hvaru.

Sukob plemića i pučana u povijesti poznat kao Hvarska buna, dogodio se 23. svibnja 1510. godine. Naime, grad Hvar tada je bio pod vlašćom Mletačke Repulike i imao je status komune, a najvažnije položaje držali su mletački plemići, ili oni koji su im vjerno služili. Pučani su stoga još početkom 15. stoljeća formirali svoje skupštine na kojima traže svoja prava te sudjelovanje u vlasti zajedno s plemićima. Plemstvo je, naravno, zahtijeve pučana redovito odbijalo i situacija je bila sve napetija.

Neposredan uzrok ustanka bilo je silovanje pučkih djevojaka od strane plemstva u gradu Hvaru, nakon čega je planula pobuna na čitavom otoku. Na čelu ustanika bio je Matija Ivanić, koji je s naoružanim pristalicama prodro u grad Hvar. Tamo su napali plemiće, neke su pogubili, a neke zatvorili te im spalili kuće. Nakon što su uspostavili nadzor nad gradom Matija Ivanić je od hvarskoga kneza zatražio ravnopravnost svih staleža.

Ivanić je svojom vojskom potpuno zagospodario Hvarom, a sa 30 lađa okružio je otok da spriječi bježanje plemića u Veneciju. U drugoj godini ustanka uputio je molbu mletačkoj vladi da odobri saziv Generalnog vijeća svih staleža u gradu Hvaru radi osnivanja pravednije uprave od prethodne. Kako ustanak nije bio uperen protiv vlasti Mletačke Republike, ona je organizirala pokušaj mirenja između pučana i plemića u svibnju 1511. To mirenje nije ispalo dobro jer je na otok stigao mletački providur Sebastian Giustiniani da sredi prilike i uspostavi red. Umjesto pomirenja providur je uveo strahovladu te je osudio 69 pučkih vođa na vješanje i sakaćenje. To je ponovno potaknulo izbijanje pobune, a providurove snage porazila je od Ivanićeva vojska kod Jelse.

Nakon toga Mletačka Republika šalje 15 ratnih galija pod zapovjedništvom novog providura Vincenza Capella. Mletačka vojska iskrcala se na otok, a galije su potopile sve lađe ustanika. Uslijedile su teške bitke diljem otoka u kojima Mlečani pobjeđuju pobunjenike. Za opomenu na zapovjedničkoj galiji vješaju 20 kolovođa ustanka, a desetorici odsijecaju po jednu ruku i vade po jedno oko.


Vođa ustanka, Matija Ivanić, uspio se spasiti bijegom u ušće Neretve, a zatim je prešao u Italiju. Poslije je u dva navrata pokušao ponovno pokrenuti hvarsku bunu, ali neuspješno.

piše: Dražen Krajcar

Komentari