Alexander von Humboldt bio je njemački prirodoslovac vrlo širokih interesa. U 70 godina rada i istraživanja podigao je razinu znanstvene misli. Smatra se suosnivateljem geografije kao empirijske znanosti. Proveo je višegodišnje ekspedicije u Južnoj Americi, SAD-u i središnjoj Aziji. Nazivali su ga “drugi Kolumbo” i “osobom koja je znanstveno ponovno otkrila obje Amerike”. Veliku popularnost u Njemačkoj postigle su njegove knjige Pogledi na prirodu i Kozmos, koji su prevedeni na gotovo sve europske jezike.
Drugu južnoameričku ekspediciju počeo je 30. ožujka 1801. u Cartageni, u Kolumbiji. Od mjesta Barancas Nuevas krenuo je uzvodno po rijeci Magdaleni s kolegom Bonplandom. Kad su stigli do mjesta Honda, osmero veslača je umrlo od bolesti. Nakon četiri dana strmog uspona stigli su na Andsku visoravan. Humboldt je usput za španjolskog potkralja izvidio kolumbijske rudnike srebra i proizvodnju zlata. Nastavili su put kroz guste šume između močvara, provlačili se kroz uske klance. Zapisao je: “Svuda smo nailazili na kosti životinja umrlih od hladnoće i iscrpljenosti.”
U Ekvadoru su istraživali vulkane, na neke su se uspeli isprve, ali neki su vrhovi zadavali mnogo muka, s tim da su preživjeli i snažan potres. A onda su se 23.6.1802. uspeli na oko 6000 m na vulkan Chimborazo, gotovo do vrha. Sljedećih 30 godina ta je visina ostala svjetski rekord. Tada je Humboldt prvi u svijetu opisao simptome visinske bolesti: vrtoglavica, povraćanje, krvarenje iz usnica i zubnog mesa. To je bio prvi opis simptoma visinske bolesti. Brzo su se spustili do gornjeg toka rijeke Maranon i gradova Inka blizu Cajamarce. Mjerenja su pokazala da su prešli magnetski ekvator.
Po putu je Humboldt sve detaljno bilježio – biljni i životnjski svijet, kretanje planeta, arheološka nalazišta… Nakon četvrtog prelaska preko Anda stigli su u Limu, peruansku prijestolnicu, u listopadu 1802. Time je završila druga uspješna ekspedicija u Južnoj Americi.
Piše: Marsela Alić
