Dana 28. rujna 1213. ubijena je na osobito krvav način hrvatsko-ugarska kraljica Gertruda od Andechs-Meranije. Bila je majka sv. Elizabete Ugarske i kralja Bele IV. Arpadovića, kod nas poznatog kao vladar koji je Gradecu podario Zlatnu bulu. Gertruda je postala hrvatsko-ugarskom kraljicom udajom za kralja Andriju II. Arpadovića, poznatog po križarskom pohodu i po Zlatnoj buli koja je jamčila prava sitnom plemstvu.
Gertruda je imala zanimljivo podrijetlo. Otac joj je bio Bertold IV. od Andechsa, markgrof Istre i Kranjske te vojvoda od Meranije, a njegova je dinastija bila njemačkog podrijetla (nazvana je po mjestu Andechs u današnjoj Bavarskoj, tridesetak kilometara jugozapadno od Münchena). Bertold IV. od Andechsa naslijedio je titule markgrofa Istre i Kranjske, a od cara Fridrika Barbarosse dobio je titulu vojvode od Meranije, koja se vjerojatno odnosila na dio današnjeg hrvatskog teritorija (vjerojatno rijeka i istočna obala Istre).
Gertruda od Andechs-Meranije ne samo da je rodila sveticu (spomenutu sv. Elizabetu Ugarsku), nego joj je i sestra bila svetica, Hedviga Šleska. Nadalje, jedna je Gertrudina sestra postala francuskom kraljicom (Agneza od Andechs-Meranije). Najstarija kći Gertrude, Ana Marija, udala se za bugarskog cara Ivana Asena II. Pored Bele IV., rodila je i sinove Kolomana, kralja Galicije i hercega Slavonije, te Andrija II., knez Galičke Kneževine (danas u zapadnoj Ukrajini).
Kraljicu Gertrudu ubili su ugarski plemići na području gorja Pilis, sjeverno od Budima. Vjerojatan motiv bio je strah ugarskih plemića od dolaska Gertrudinih njemačkih rođaka na položaje moći u Ugarskoj. U to je vrijeme njen suprug kralj bio odsutan na bojištu, a kraljicu su urotnici ubili tijekom lova. Njeno tijelo zatim je navodno rastrgano.
Piše: Boris Blažina
