Moć dinastije Habsburg dostigla je europsku razinu kad je po prvi put jedan pripadnik te obitelji krunjen za kralja. Bio je to Rudolf Habsburški.
Jedan pripadnik Habsburške dinastije okrunjen je za kralja po prvi put u povijesti 24. listopada 1273. godine. Bio je to Rudolf Habsburški, začetnik svjetske moći te obitelji. On je porijeklom bio njemački grof, vlasnik posjeda oko obiteljskog dvorca Habsburg, po kojem je dinastije i dobila ime. Taj se dvorac i danas može vidjeti, a nalazi se u sjevernoj Švicarskoj, u kantonu Aargau, otprilike 13 kilometara od njemačke granice.
Grof Rudolf po obiteljskom naslijeđu bio je bogat i lokalno moćan na području današnje sjeverne Švicarske i istočne Francuske, no u okvirima Svetog Rimskog Carstva (njemačko-talijanske nad-države) nije bio među najmoćnijim feudalcima. Ipak, uspjelo mu je na izboru za kralja u Frankfurtu 29. rujna 1278. dobiti većinu glasova. Naime, Sveto Rimsko Carstvo bila je izborna monarhija. Vladara je biralo 7 knezova izbornika. Nakon što bi bio izabran vladar je dobivao titulu kralja Rimljana (lat. rex Romanorum), a tek bi papinskom krunidbom postajao car Svetog Rimskog Carstva. To mu je i uspjelo kasnije iste godine nakon što je papi Grguru X. obećao da će Rim ostaviti van svojih carskih ovlasti.
Postoji teorija da je Rudolf izabran za vladara jer se nije činio osobito moćnim u usporedbi s drugim kandidatima, koji su imali veće feudalne posjede. Ipak, u stvarnosti se Rudolfov uspjeh vjerojatno mora pripisati njegovoj spretnosti da uvjeri knezove izbornike, kao i spletu trenutnih okolnosti.
Rudolf je okrunjen u slavnoj katedrali u Aachenu, koja potječe još iz doba Karla Velikog, prvog vladara koji je simbolički obnovio Rimsko Carstvo. Rudolf je vrlo spretno iskoristio svoj novostečeni vladarski položaj. Prostrana vojvodstva Austriju, Štajersku i Korušku darovao je svojim sinovima. Tako će ti teritoriji ostati sljedećih 600-tinjak godina u posjedu obitelji Habsburg.
