Grof Henrik VII. odrastao je na francuskom dvoru, a za cara Svetog Rimskog Carstva izabran je kao kompromisni kandidat.
Dana 29. lipnja 1312. godine okrunjen je u Rimu za cara Henrik VII. Luksemburški, prvi vladar Svetog Rimskog Carstva iz dinastije Luksemburg. Njegovim uzdignućem na rimsko-njemačko carsko prijestolje nad njemačkim zemljama zavladao vladar iz francuske jezične sfere. Naime, Henrik VII. rođen je u Valenciennesu na području današnje sjeverne Francuske, a već je od mladosti bio grof od Luksemburga. Posjedi koje je naslijedio od oca – grofa Henrika od Luksemburga – prostirali su se na širem području od današnje države Luksemburg. Naime, zahvaćali su i dio današnje Belgije, Njemačke i Francuske.
Henrik VII. odrastao je na francuskom dvoru, a za cara Svetog Rimskog Carstva izabran je 1308. godine, kao kompromisni kandidat. Na carsku krunidbu uputio se u Italiju, gdje je u njegovu korist jedno vrijeme djelovao i znameniti Dante Alighieri. Henrik VII. bio je jedan od posljednjih vladara Svetog Rimskog Carstva koji su pokušali efektivno zavladati Italijom (u kasnijim je stoljećima Sveto Rimsko Carstvo bilo u praksi ograničeno samo na njemačke zemlje, a i tamo je gubilo stvarnu vlast).
