U Francuskoj je do revolucije postojao doista razgranat sustav rangova i titula.
Dana 19. lipnja 1790. godine, tijekom Francuske revolucije, ukinute su u Francuskoj plemićke titule. Bio je to značajan događaj, jer je u predrevolucionarnom razdoblju plemstvo u Francuskoj igralo veliku ulogu. Ukidanjem plemićkih titula, francusko je plemstvo izgubilo pravnu povlasticu po kojoj se razlikovalo od ostalih državljana. Naime, ranije su za plemiće i neplemiće vrijedili različiti zakoni, a plemstvo je imalo i porezne povlastice. Francuska revolucija išla je za time da sve te razlike ukine.
U pogledu plemićkih naslova, u Francuskoj je do revolucije postojao doista razgranat sustav rangova i titula. Titule su bile, redom od najviše do najniže: vojvoda, knez, markiz, grof, vikont, barun. Rangovi su bili mnogo složeniji te su označavale nečiji odnos prema kralju (npr. Fils de France – kraljev sin) ili pripadnosti (npr. chevalier – pripadnik viteškog reda). Svaki rang nosio je svoje privilegije. Iako su francuski plemići ispred prezimena u pravilu umetali prijedlog de (npr. de Lacy), to nije bilo službeno propisano, pa su to radili i neki neplemići (npr. Honore de Balzac).
Istim dekretom kojim su ukinute plemićke titule određeno je da se svi građani Francuske odsad moraju služiti isključivo stvarnim prezimenom. Zabranjeno je nositi grbove, livreje i druga obilježja plemstva i njegovih slugu. U crkvama se više nije smjelo paliti tamjan u čast velikodostojnika, već isključivo u čast Boga. Zabranjeno je i oslovljavanje osoba plemićkim naslovima (poput Vaša ekscelencijo, Vaša visosti itd.).
Odredbe dekreta nisu se odnosile na strance, a strogo je zabranjeno skidanje grbova i titula s natpisa na grobnicama, dokumentima i slično. Uveden je i poseban moratorij na primijenu dekreta na kola i kočija – grbovi i slične oznake na takvim vozilima trebali su biti uklonjeni u roku od tri mjeseca. Neki liberalni plemići poduprli su ovaj dekret, ali drugi, iako su se spremno odrekli fiskalnih privilegija, smatrali su ga napadom na obiteljsku čast.
Piše: Boris Blažina
