Austrijski kipar i arhitekt Johann Bernhard Fischer von Erlach rodio se u Grazu 1656. godine. Kiparski zanat izučio je u radionici svoga oca. Sa 16 godina otišao je u Rim, gdje se školovao kod slavnog Gian Lorenza Berninija. Tamo je imao priliku upoznati arhitekturu koja ga je opčinila, pa od 1688. radi samo kao arhitekt. Radio je za španjolskog kralja u Napulju. Zatim se vratio u Graz i radio na mauzeloju Friedricha II. Kasnije odlazi u Beč, gdje podučava prijestolonasljednika Josefa. Za njegovo je krunjenje izradio nacrt za trijumfalna vrata.
Carskoj se obitelji veoma sviđao njegov rad, pa je njegov sljedeći zadatak bio smisliti potpuno nov koncept dvorca Schönbrunna. Zbog mnogih naknadnih pregradnji gotovo ništa nije ostalo od njegova vizionarskog koncepta. Kao arhitekt također je radio nacrte za gradske palače uglednih obitelji Strattmann iBatthyány. Potom je u salzburškoj nadbiskupiji izgradio pet crkvi te počeo renovaciju gradske palače princa Eugena. Taj je posao naposljetku izgubio.
Fischer von Erlach bio je odličan crtač te je načinio kvalitetne bakroreze poput onog Sedam svjetskih čuda. Njegovo najvažnije djelo je crkva sv. Karla Boromejskog u Beču, koja gleda na Hofburg. Zanimljiva je zato što obuhvaća različite stilove, od Trajanovih stupova do suvremenog stila. Umro je 1723. godine nedovršivši crkvu sv. Karla.
Kao dvorski arhitekt izradio je nacrte za dvorske štale i dvorsku knjižnicu. Smatra se jednim od najboljih arhitekata baroka. Njegova su djela monumentalna, ukrasi jednostavniji, a stil pomalo naginje prema obilježjima sljedećega razdoblja – klasicizmu.
Piše: Marsela Alić
