Dana 15. studenog 1891. godine rođen je Erwin Rommel, njemački feldmaršal iz Drugog svjetskog rata. Rodio se u gradu Heidenheimu u južnoj Njemačkoj. Rommelov otac također se zvao Erwin, a bio je učitelj i školski ravnatelj. Zbog podrijetla iz Švapske, Rommel je navodno tijekom života zadržao izraženi švapski naglasak u govoru. Od djece je Rommel imao sina Manfreda i kćer Gertrudu. Manfred je postao visokopozicioniranim političarem stranke CDU u poslijeratnoj Njemačkoj. Kći Gertruda navodno je svom ocu feldmaršalu napravila šal kojeg je on nosio tijekom rata u sjevernoj Africi (taj se šal može vidjeti na mnogim njegovim fotografijama). Inače, zbog te kampanje u sjevernoj Africi dobio je Erwin Rommel nadimak Pustinjska lisica (Wüstenfuchs).
Porijeklom iz dobrostojeće učiteljske obitelji, mladi Rommel obrazovao se za topničkog časnika. U Prvom svjetskom ratu borio se u Francuskoj, Italiji i Rumunjskoj. Pokazao se vrlo uspješnim taktičarom. Za razliku od mnogih zapovjednika tog rata, svoje je planove temeljio na malim jedinicama koje bi uz odgovarajuću vatrenu potporu probile neprijateljsku liniju i brzo napredovale te ga napadale s boka ili s leđa. Posebno se istaknuo tijekom Bitke kod Kobarida 1917. godine, kad su austro-ugarske i njemačke snage nanijele velik poraz Talijanima. Tom je prilikom njegova jedinica s manje od 200 ljudi zarobila nevjerojatnih 9000 talijanskih vojnika, pritom pretrpjevši samo 6 mrtvih i 30 ranjenih. U međuratnom je razdoblju nastavio karijeru te radio kao vojni instruktor. Hitler ga je osobito cijenio. U Drugom svjetskom ratu prvo je službovao kao zapovjednik u jedinici koja je štitila Hitlera. Promaknut u generala, vrlo je uspješno sudjelovao u invaziji Francuske i Belgije na čelu tenkovske jedinice. Zatim se proslavio u borbi protiv nadmoćnih britanskih snaga u sjevernoj Africi, stekavši nadimak Pustinjska lisica i čin feldmaršala.
Rommel je volio predvoditi vojnike sprijeda. To mu je omogućavalo brzu reakciju na događaje tijekom bitke te podizalo borbeni moral vojnika, ali je otežavalo koordinaciju jedinica te ga izlagalo velikoj opasnosti. Pokazivao je puno razumijevanja i suosjećanja prema običnim vojnicima i zarobljenicima, ali je prema časnicima (uključujući nadređenima) bio nepopustljiv i bez dlake na jeziku. Iako je volio publicitet, u privatnom je životu bio vrlo povučen i tih te nespretan u društvenim situacijama.
Piše: Vladimir Perić
