Sulejman Veličanstveni je do sredine 16. stoljeća već osvojio velike dijelove Hrvatske i Ugarske. Kako bi lakše prelazio iz Hrvatske u Ugarsku, odlučio je sagraditi most 1566. preko rijeke Drave kod Osijeka. Cilj mu je bio napad na Beč. Drveni most bio je graditeljsko čudo toga vremena. Bio je dug oko sedam kilometara i sagrađen je u petnaestak dana. Navodno ga je gradilo oko 25.000 vojnika i građana. Gradnja je započela na objema krajevima – s jedne strane krenuo je požeški sandžakbeg, a s druge pečuški. Dovršili su ga 19.7.1566. godine. Tijekom Sulejmanovog pohoda na Beč došlo je do slavne Sigetske bitke u kojoj je Sulejman umro prirodnom smrću, a Nikola IV. Zrinski poginuo u boju.
Most Sulejmana Veličanstvenog bio je širok čak šest metara, što je bila dovoljna širina da dvije kočije mogu proći jedna pokraj druge, a na svakoj je strani postojao i put za pješake. Ovaj je most zapravo ležao na drvenim daskama koje su položene na učvršćene čamce, a kopneni dijelovi mosta ležali su u močvari. Unatoč tome, most je imao odličnu statiku te se u čitavoj Europi nazivao Slavni osječki most. Osijek je od ovog mosta prilično profitirao jer je zbog ostvarivanja trgovačkih veza postao slavonsko trgovačkog središte. Nakon što je Nikola VII. Zrinski 1664. spalio most, proglašen je Vitezom zlatnog runa.
Most je obnovljen iste godine i postojao je dvadesetak godine. Kad su Osmanlije doznali da Habsbutrgovci namjeravaju preuzeti Osijek i spaliti most, rastavili su tako što su otkačili lađe na kojima je ležao. Drava je odnijela lađe, a habsburška vojska spalila je neke građevine u blizini mosta. Most je izgorio do kraja 1686. u sljedećem napadu na Osmanlije.
Piše: Marsela Alić
