Audijencije je održavao sjedeći na prijestolju okružen živim lavovima koji su ležali oko njega.
Tewodros II. okrunjen je za cara (negus negasti) Etiopije 11. veljače 1855. godine, a vladao je do svoje smrti 1868. Bio je moćan car, koji je ujedinio Etiopiju i vladao velikim područjem s mnogo podanika. Etiopsko Carstvo do tada je već postojalo oko 700 godina, a prema predaji etiopski su carevi vukli podrijetlo od biblijskog kralja Salomona i legendarne kraljice od Sabe iz Starog Zavjeta (tzv. Salomonska dinastija).
Budući car rođen je kaoKassa Hailu u obitelji etiopskog plemića u vrijeme kada je Carstvo bilo rastrzano unutarnjim borbama. To razdoblje poznato je kaoDoba prinčeva tijekom kojeg je car bio marioneta u rukama trenutno najjačeg plemića. Kassa je uspon za vlast započeo kao odmetnik, ali nakon što je okupio mnoštvo sljedbenika vratio se u očev posjed Kvar, te ubrzo ovladao cijelom pokrajinom Dembija. Vremenom jeporazio razne lokalne moćnike te na koncu svrgnuo marionetskog cara Ivana III. Etiopskog.
Kao car Tewodros II. ujedinio je i modernizirao zemlju te se njegova vladavina označava kao prekretnica i početak nove Etiopije. Prema tradiciji, audijencije je održavao sjedeći na prijestolju okružen živim lavovima, koji su ležali oko njega kao kućni ljubimci. Preselio je glavni grad Carstva iz starog Gondara u Debre Tabor (ime znači Gora Tabor, što je poznati toponim iz Novog Zavjeta), te na kraju u Magdalu. Tewodros II. nabavio je za Etiopiju i suvremeno oružje, uključujući i jedan teški top od preko 6 tona, koji je smješten u novoj prijestolnici Magdali.
U starhu od susjednih muslimanskih sultanata (Etiopljani su po vjeri kršćani), car se za pomoć obratio raznim europskim monarsima. Između ostalih i britanskoj kraljici Viktoriji što će ga u konačnici stajati glave. Naime, zbog raznih zavrzlama i nesporazuma uvrijeđeni Tewodros II. zatočio je dvije britanske diplomatske misije nakon čega dolazi do odmazde otočnog Imperija. Godine 1868. Britanci u Egipat šalju vojnu ekspediciju, pod zapovjedništvom Roberta Napiera (budući feldmaršal i barun od Magdale) koja se preko planinskih prijevoja, uz pomoć domaćih izdajnika, probija do Magdale gdje razbijaju carevu vojsku. Poraženi Tewodros II. odbio se poniziti i predati nego je radije počnio samoubojstvo. Nakon toga,Napierovi vojnici su pobili sve preostale ljude vjerne caru, zapalili njegovu utvrdu Magdalu, pokupivši sve vrijedno što se našlo (danas se opljačkane umjetnine nalaze u britanskim zbirkama) te kao taoce odveli carevu udovicu i sina (udovica je umrla putem, a sin u zatočeništvu).
piše: Dražen Krajcar
