Dana 2. rujna 1686. oslobođen je Budim od Osmanlija nakon 145 godina provedenih pod njihovom vlasti. Budim je bio prijestolnica Ugarskog Kraljevstva još od srednjeg vijeka, a pod vlast Osmanlija pao je 1541. godine, sa znatnim dijelom Ugarske.
Tijekom osmanske vlasti bio je Budim glavni grad Budimskog ejaleta, velike upravne jedinice kojoj je na čelu bio beglerbeg. U vrijeme osmanske vlasti grad je stagnirao. Osmanlije su veliku ugarsku kraljevsku palaču u pustili da propada, a kasnije ju pretvorili u skladište baruta, koje je eksplodiralo tijekom bitke 1686. godine.
Do bitke je došlo nakon poznatog osmanskog poraza pod Bečom 1683. godine, u sklopu Velikog turskog rata (poznat i kao Rat Svete lige) kad su se udružene kršćanske snage Svetog Rimskog Carstva, Papinske Države, Poljsko-Litavske Unije i Mletačke Republike (kasnije im se priključila i Rusija) započele veliku invaziju na teritorij pod osmanskom okupacijom.
Predvodnici habsburške vojske pri opsadi Budima bili su vojvoda Karlo od Lotaringije, markgrof Ludvig Vilim od Badena i austrijski grof Ernst Rüdiger von Starhemberg. U borbama je sudjelovao i kasniji hrvatski ban grof Adam Batthyány. Iako je kršćanska vojska bila višestruko brojnija, oslobođenje Budima izvedeno je tek iz drugog pokušaja, i to nakon velikih napora i gubitaka (procjenjuje se da su kršćani izgubili između 24.000 i 30.000 vojnika).
Nakon pada grada izveli su masakar muslimanskog i židovskog stanovništva te pljačkali njihovu imovinu. Jedan od Habsburških liječnika zapisao je: “Čak ni djeca u majčinim utrobama nisu bila pošteđena. Sva su poslana u smrt. To što se ovdje dogodilo užasnulo me. Ljudi su se pokazali okrutniji jedni prema drugima nego zvijeri.”
Piše: Boris Blažina
