Na današnji dan

Britanska dinastija promijenila svoje njemačko prezime u Windsor – 1917.

Tijekom 1917. godine London su napadali njemački teški bombarderi tipa Gotha G.IV, pa je zadržavanje imena njemačkog grada Gothe u nazivu britanske kraljevske dinastije postalo neodrživim. 

Dana 17. srpnja 1917. godine britanska dinastija promijenila je svoje njemačko prezime u Windsor. Dogodilo se to odredbom tadašnjeg britanskog kralja Georgea V., objavljenom istog dana u službenom glasilu The London Gazette. Prethodno je prezime britanske kraljevske dinastije glasilo na engleskom jeziku Saxe-Coburg and Gotha, što je bio prijevod njemačkog naziva Sachsen-Coburg und Gotha. Naime, kralj George V. potjecao je po muškoj liniji od njemačkog princa Alberta od Sachsen-Coburga i Gothe, pripadnika dinastije koja je vladala istoimenom suverenom državicom u njemačkoj pokrajini Tiringiji.

Spomenuti se princ Albert oženio znamenitom britanskom kraljicom Viktorijom, pa su njihovi zajednički potomci  otada nosili njegovo dinastičko prezime. Kralj George V. bio je unuk kraljice Viktorije i princa Alberta, a na promjenu prezimena odlučio se zbog protunjemačkog raspoloženja u Velikoj Britaniji tijekom Prvoga svjetskog rata. Naime, tijekom 1917. godine London su napadali njemački teški bombarderi tipa Gotha G.IV pa je zadržavanje imena njemačkog grada Gothe u nazivu britanske kraljevske dinastije postalo neodrživim.

U svom je proglasu George V. dodijelio dinastiji novo prezime Windsor, prema znamenitom kraljevskom dvorcu smještenom zapadno od Londona. Novi se naziv dinastije odnosio na sve potomke kraljice Viktorije u muškoj liniji koji su bili britanski podanici. Izuzeti su bili, doduše, eventualni ženski potomci koji su udajom došli na strane dvorove ili su se u budućnosti mogli tako udati. Osim promjene naziva dinastije, George V. odrekao se u svoje ime, kao i u ime svih spomenutih članova dinastije Windsor, svih njemačkih titula, naslova i časti. Radilo se o pozamašnom koraku, jer su spomenute titule i časti bile velike, no njihovo odricanje u takvim je ratnim trenucima bilo nužno za britansko samopouzdanje.


Komentari