Ban Erdödy pobjedio je osmansku vojsku kod Siska nakon čega ga je papa proglasio vitezom Reda Svetog Otkupitelja.
Na današnji dan umro je slavni borac protiv Turaka Osmanlija – hrvatski ban Toma Erdödy. Unatoč tome što mu prezime zvuči mađarski, Toma je bio zapravo Hrvat, barem koliko je moguće današnje kategorije nacionalnosti prenijeti u 16. stoljeće. Naime, Toma Erdödy je kao ban pisma pisao hrvatskim jezikom (uz službeni latinski). Isto tako, većina posjeda bila mu je na području današnje Hrvatske, a tek manji dio u Ugarskoj te austrijskim i slovenskim zemljama.
Toma je bio pripadnik slavne kuće Erdödy, koja je od svih plemićkih obitelji dala najviše banova u hrvatskoj povijesti nakon srednjeg vijeka. Utemeljitelj moći te obitelji bio je kardinal Toma Bakač Erdödy, jedno vrijeme čak i najizgledniji kandidat za rimskog papu. Ban Toma Erdödy kardinalov je rođak po muškoj liniji, no bitno je napomenuti da bana ne treba oslovljavati s prezimenom Bakač, kao što se ponekad čini. Naime, nakon kardinalove smrti to staro prezime Bakač prestalo se koristiti, a nasljednici su se potpisivali samo s prezimenom Erdödy. Slično su i se Šubići prebacili na prezime Zrinski, izbacivši Šubić u potpunosti.
Grof Toma Erdödy imao je ogromne posjede u Hrvatskoj. Bio je vlasnik Samobora, Jastrebarskog, Varaždina, Cesargrada i prostranih zemljišta uz Savu (Želin, Novigrad). Njegova obrana Hrvatske zapravo je bila isto što i obrana vlastitih posjeda, jer su se oni nalazili među prvima na udaru Turaka. Na prvoj liniji bojišnice nalazio se stari posjed obitelji Erdödy – Moslavina.
Najpoznatija bitka u kojoj je Toma porazio Turke bila je ona kod Siska 1593. godine. Za tu je pobjedu dobio čak i pismo pohvale od tadašnjeg pape Klementa VIII., a proglašen je i vitezom Reda Svetog Otkupitelja. Toma je, osim kod Siska, sudjelovao i u drugim slavnim pobjedama nad Turcima – na području Moslavine i Ivanić-Grada.
Smrt je zatekla Tomu upravo na današnji dan u Krapini. Pokopan je s velikim počastima u zagrebačkoj katedrali. Njegov grob s lijepom baroknom nadgrobnom pločom nalazi se i danas u katedrali desno od glavnog oltara.
