Dana 11. svibnja 1888. rođen je admiral Willis A. Lee, i to kao rođak slavnog američkog generala Roberta E. Leeja, glavnog južnjačkog zapovjednika iz doba Građanskog rata. Willis A. Lee pohađao je u mladosti poznatu američku mornaričku akademiju u Annapolisu nedaleko od američkog glavnog grada Washingtona (engl. United States Naval Academy). Akademija u Annapolisu za američku je mornaricu ono što je West Point za kopnenu vojsku. Dakle, tamo se proizvode najugledniji časnici, koji kasnije često postaju admirali. Nakon što je završio akademiju, Willis A. Lee služio je kao mornarički časnik na američkim bojnim brodovima i razaračima. Tijekom Drugog svjetskog rata Willis A. Lee promaknut je u čin admirala.
Za Willisa A. Leeja osobito je zanimljivo da je na Olimpijskim igrama 1920. godine u Antwerpenu osvojio čak 7 medalja za SAD. Od toga je bilo 5 zlatnih, te po jedna srebrna i brončana. Medalje je dobio u streljaštvu, kojim se bavio strastveno još od mladosti.
Tijekom Drugog svjetskog rata admiral Willis A. Lee na zanimljiv je način iskoristio svoje iskustvo iz streljaštva pri pomorskim bitkama. Naime, on je velike topove na bojnim brodovima promatrao kroz svoja znanja o zakonima balistike. To je doista imao prilike iskušati u praksi. Naime, 1942. godine u bitki kod Guadalcanala zapovijedao je s dva teška bojna broda, USS Washington i USS South Dakota.
Svojim je admiralskim bojnim brodom USS Washington gađao japanski bojni brod Kirishima, koji je bio pod zapovjedništvom viceadmirala Nobutakea Kondōa. Toliko je topovskom paljbom oštetio japanski brod da su ga Japanci morali napustiti i potopiti. Bio je to jedini put u Drugom svjetskom ratu da je netko potopio neprijateljski bojni brod u bitki jedan-na-jedan. Nažalost, potonuli brod odveo je sa sobom na dno mora tijela oko 300 Japanaca. Admiral Lee nije doživio kraj rata. Umro je od srčanog udara oko tjedan dana prije japanske predaje.
