U prvoj polovici 16. stoljeća u mnogim europskim zemljama izbile su seljačke bune, pa tako i u Hrvatskoj. Najveća seljačka buna protiv feudalnog poretka počela je na vlastelinstvu zloglasnog Franje Tahija 1573. godine. Tahi je bio gospodar Susedgrada i Stubice. Istaknuo se u borbama protiv Osmanlija zbog čega je imao veliku podršku kod Habsburgovaca, a bio je i šurjak Nikole Zrinskog Sigetskog.
Kmetovi su se žalili banu i caru na zlostavljanja plemića i prevelike namete. Budući da nisu ništa uspjeli promijeniti, prestali su plaćati poreze. Kmetovi su već neko vrijeme pripremali bunu. Kad je Tahi poslao svoje plaćenike, kmetovi su ih dočekali spremni i obranili se oružjem. Zbog toga su proglašeni izdajicama domovine što ih je navelo na opći ustanak protiv feudalizma. Jedan od ciljeva bio je stvaranje seljačke države i seljačke vlade. Za vođu bune izabran je Matija Gubec.
Kao početak bune uzima se noć s 27. na 28. siječnja kad pobunjenici napadaju Cesargrad, a buna se širi i na Sloveniju. Sve do 5. veljače kmetovi ostvaruju niz pobjeda, a buna se proširila na 60-ak vlastelinstava. Toga dana žumberački uskoci nanose poraz slovenskim pobunjenicima. Dana 6. veljače odigrala se jedna od najvažnijih bitaka – kod Kerestinca. Seljačku vojsku predvodio je Ivan Pasanac kojoj se pridružio velik broj seljaka. Plemićku vojsku predvodio je Gašpar Alapić. U toj bitki pogubljeno je 400 do 500 seljaka. Nakon nekoliko dana seljačka buna je ugušena u potpunosti.
Odličan opis pobune kmetova protiv feudalizna dao je August Šenoa u svom poznatom djelu Seljačka buna. Šenoa je istražio kronike i sudske zapise sa suđenja preživjelim kmetovima pa su mnogi detalji u tom djelu povijesno utemeljeni.
Piše: M.A.
