Dva feudalna gospodara Kamei Korechika i Asano Naganori pozvana su na dvor u utvrdu Edo (današnji Tokijo) kako bi se pobrinula za pratioce poslanika cara Higashiyama. Voditelj ceremenije Kira Yoshinaka bio je vrlo moćan u šogunatu Tokugawe Tsunayoshija. No voditelj ceremonije bio je nezadovoljan darovima koje su donijeli Kamei i Asano te ih počeo vrijeđati i udaljavati od planiranja ceremonije. Nakon što je Kira javno izvrijeđao Asana, ovaj ga je napao bodežom i lakše ga ozlijedio. Prema pravilima, napad na dvorskog službenika kažnjavao se smrću i Asano je morao izvesti ritualno samoubojstvo – seppuku. Sva njegova imanja istoga su dana konfiscirana, a njegovi samuraji postali su ronini – samuraji bez gospodara.
Od tristotinjak Asanovih podanika njih 47 odlučilo je osvetiti gospodarovu smrt iako je krvna osveta u ovom slučaju bila zabranjena. Preobukli su se u trgovce, obrtnike i redovnike te ušli u utvrdu, gdje je Kira živio, a jedan od njih naselio se u utvrdu i bančio čitave dane kako bi pokazao da uopće ne pomišlja na osvetu. Nakon nekog vremena ronini su se okupili, nabavili oružje i osmislili plan. Napad je počeo 30. siječnja 1703. po jakom nevremenu. Kira se sa suprugom sakrio u tajnu prostoriju. Ipak su ga pronašli i ponudili mu časnu smrt, ali Kira od straha nije mogao ni govoriti. Jedan od ronina odsjekao mu je glavu. Kao što su se prethodno dogovorili, u čitavom pothvatu nisu stradali nevini ljudi.
Kirinu glavu donijeli su na gospodarov grob kako bi je pokopali s počastima i bili su spremni na predaju. Osuđeni su na smrt, ali im je dozvoljen seppuku. Po njihovoj želji, pokopani su pokraj gospodara. Njihova odjeća još se nalazi u hramu. Osveta 47 ronina postala je primjer bezuvjetne vjernosti i nacionalni mit.
Piše: Marsela Alić
