Koji je gmaz prvi stao na sve četiri noge? Kada i gdje je živio slon težak sedam tona? Kako je izgledao napad stravičnog Tyrannosaurusa rexa, najvećega mesoždernog dinosaura svih vremena? Ako vas zanima paleontologija, uvjereni smo da ćete uživati u novijim otkrićima i studijama iz područja ove znanosti!
Gušter veličine krave
U svibnju 2020. godine, znanstvenici su otkrili prvog gmaza koja je stajao na sve četiri noge. Riječ je o zdepastom, zastrašujuće ružnom biljojedu koji je živio prije otprilike 260 milijuna godina, u geološkom razdoblju perma. Bunostegos akokanensis, kako je vrsta nazvana, uvelike se razlikovao od većine pripadnika faune s kojima je dijelio životni prostor.
Linda Tsuji, paleontologinja čiji je tim sudjelovao u otkopavanju fosilnih ostataka ovog stvorenja u regiji Agadez u Nigeru, ovako ga je opisala: “Zamislite guštera veličine krave, s kvrgavom lubanjom i koščatim oklopom na leđima, i dobit ćete prilično jasnu sliku pripadnika vrste Bunostegos akokanensis“.
Pomno istraživanje fosila pokazalo je da se njegov položaj kostiju i udova uvelike razlikuju od onoga kod ostalih reptila iz perma. “Hodanje na sve četiri noge energetski je učinkovitije od ‘izvaljenog’ stava kod ostalih tadašnjih gmazova, jer omogućuje svladavanje većih udaljenosti. Ono što je zanimljivo kod Bunostegosa u prvom su redu prednji udovi. Njihove kosti postavljene su tako da ne dopuštaju životinji gmižući položaj. Postoji velika kompleksnost po pitanju evolucije kretanja, a mi svakodnevno radimo na tome da je bolje shvatimo. Anatomija ove životinje je neočekivana i pokazuje nam da imamo još puno toga za učiti”, ispričala je dr. Tsuji.
Kljove od dva i pol metra
Na području Schöningena, slikovita gradića na sjeveru Njemačke, paleontolozi su prije nekoliko godina otkopali gotovo kompletan kostur slona iz starijega kamenog doba. Teška nevjerojatnih sedam tona, s ravnim kljovama dugačkim gotovo dva i pol metra (usporedbe radi, kljove modernih afričkih slonova u prosjeku su dugačke metar i pol), zastrašujuća životinja nastanjivala je ovo područje prije 300.000 godina. Izumrla vrsta dobila je naziv Palaeoloxodon antiquus.
Otkopana ženka po svoj je prilici uginula od starosti, a duboki zarezi na kostima pokazuju kako su se njenim truplom gostile divlje zvijeri. Kad su ove završile s krvavom gozbom, na red su došli dvonošci: pored ostataka golemog sisavca, znanstvenici su pronašli krhotine kremena i kameno oruđe, iz čega je razvidno da su i paleolitički ljudi uživali u “slonetini”. Nije se radilo o pripadnicima roda Homo sapiens – on se u Europi pojavio tek prije 45.000 godina – već o ljudskom rođaku Homo heidelbergensisu.
Što je paleontologe navelo na zaključak o prirodnoj smrti slona? Kako znaju da ga upravo grabežljivci nisu lišili života? Prije svega, mjesto na kojem su kosti pronađene. “Nalazile su se pored jezera, a poznato je da se slonovi zadržavaju u blizini vode kad su stari i bolesni”, objasnio je voditelj istraživanja Jordi Serangeli. “Osim toga, slonica je imala jako istrošene zube, što znači da je uginula u dubokoj starosti”.
Probušeni i zgnječeni
U nedostatku drevnih fosila koje će otkopati, proučiti te o njima napisati disertaciju ili dvije, paleontolozi se znaju zaokupiti neobičnim zadacima. To se, pretpostavljamo, dogodilo i stručnjaku za tiranosaure Thomasu Holtzu, profesoru sa Sveučilišta u Marylandu. U podužem znanstvenom članku, pozabavio se gorućim pitanjem: što bi se dogodilo čovjeku da ga napadne Tyrannosaurus rex, najveći mesožderni dinosaur koji je ikad kročio našim planetom?
Prema njegovim uvidima, T-Rex je napadao s nikad prije i nikad kasnije dosegnutom efikasnošću. “Ako bi vas počeo loviti, posve je izvjesno da bi vas i ulovio”, otkrio je znanstvenik. “Unatoč svojim dimenzijama, bio je znatno brži od bilo kojeg čovjeka, za što su zaslužne vitke, mišićave noge i stopala koja su podnosila svaku vrstu tla. Ruke su mu, s druge strane, bile zdepaste, gotovo beskorisne, pa nije vjerojatno da bi vas njima uspio zgrabiti. Na vašu žalost, učinio bi to zubima: sagnuo bi se i stisnuo vas svojom čvrstom čeljusti, triput snažnije nego što je to u stanju učiniti ijedna druga životinja. Osjećaj bi bio puno bolniji nego da vas dohvati morski pas!”.
Morski psi, naime, imaju zube slične nožu za odreske, iznimno oštre, pa plijen ubijaju u sekundi. Zubi tiranosaura su druga priča. “Čvrsti, debeli i gusto postavljeni, polako bi vam se usijecali u kožu dok se pod njima ne biste raspršili. Bili biste probušeni i zgnječeni s obje strane njegove čeljusti. Zubi bi zdrobili vaše kosti do praha, te biste umrli od šoka”, opisao Holtz, ne štedeći na sadističkim detaljima.
Piše: Lucija Kapural
