Bogatstvo i moć nisu jedino što kruna donosi. Vladarima nije uvijek teklo mlijeko i med – uvijek moraš s nekim ratovati, uvijek je tu netko tko kuje zavjeru da te otruje i preotme ti tron… Poput običnih pučana, kraljevi i kraljice međusobno su se razlikovali: među njima je bilo mudraca i budala, stoika i razvratnika, dobročinitelja i sadističkih psihopata. Evo nekoliko zabavnih primjera!
1. Justinijan II., bizantski car u dva “mandata” (od 685. do 695. te od 705. do 711.), u povijesti je zapamćen pod nadimkom “Beznosni”. Dobio ga je zahvaljujući uzurpatoru Leonciju, izdajničkoj gnjidi koja ga je 695. godine zbacila s trona, prethodno mu odsjekavši nos. Osveta je bila strašna koliko i pravedna. Uz pomoć nekadašnjih neprijatelja, bugarske vojske, Justinijan je 705. godine umarširao na svoj stari dvor. Ponovno je okrunjen, a ispod prijestolja, kao podmetač za noge, podanici su mu prostrli krvavog Leoncija. Potonjem je odrezan nos, a Justinijan je dao naputak da se taj postupak izvede što sporije!
2. Karlo VI., francuski kralj od 1380. pa do svoje smrti 1422. godine, poznat je i pod nadimkom Karlo Ludi. Nazvati ga kraljem zapravo je prilično nategnuto: budući da je još kao momčić – zbog duševne bolesti – proglašen nesposobnim za vladanje, tu dužnost na sebe su preuzeli njegovi stričevi. Nesretni čovjek razvio je fiks-ideju da je napravljen od stakla te bi cvilio poput šteneta ako bi ga netko potapšao po ramenu ili mu pružio ruku, uvjeren da će se raspasti na tisuće krhotina!
3. Kraljica Margareta, posljednja pripadnica francuske kraljevske dinastije Valois, na tron je sjela u nježnoj dobi od devetnaest godina, udavši se za daljeg rođaka Henrika IV. Navarskog. La Reine Margot, kako su joj tepali, vrlo brzo se suočila s velikim izazovima: činjenicu da se udala za hugenota njena majka Katarina Medici iskoristila je za pokolj francuskih protestanata u Bartolomejskoj noći, čime je izazvala novi val vjerskih ratova u Francuskoj. Premda mlada, mudra kraljica pomogla je u pomirbi hugenota i umjerenih katolika. U u svome uspjehu nije dugo uživala – budući da mu nije podarila nasljednika, Henrik se razveo od nje te se oženio Marijom Medici, koja je također pripadala obitelji Medici, no drugoj grani.
4. Habzburški vladari počivaju u Beču zakopani u dijelovima: njihova tijela čuvaju se u samostanskim kriptama, srca u Augustinskoj crkvi, a mumificirane mošnje u katedrali Svetog Stjepana.
5. Četveronožni ljubimac zloglasna rimskog cara Kaligule, Incitat, bio je možda najrazmaženiji konj svih vremena. Okrutni despot, koji je vlastite senatore tamanio kao muhe, držao ga je u mramornoj staji, prekrivenog purpurnim plaštom – simbolom aristokracije – i ukrašenog ogrlicom od dragoga kamenja. Sretni neparnoprstaš hranio se delicijama, iz korita od slonovače, a Kaligula ga je na vrhuncu ludila dao proglasiti rimskim građaninom. Namjeravao ga je imenovati i konzulom, ali su ga pretorijanci ubili prije nego što je uspio realizirati tu ideju.
6. Zbog nevjerojatne fizičke snage, kojom se razmetao u svakoj prigodi, poljski kralj August II. (1670. – 1733.) zaradio je nadimak “Jaki”. Golim je rukama mogao lomiti metalne potkove, zdrobiti konjsko kopito ili pak podići čovjeka sa zemlje i držati ga u zraku. S vremenom se, međutim, zapustio te počeo žderati kao da sutra ne postoji: za večeru bi ispraznio i po pet tanjura. Kad je umro, težio je oko 110 kilograma.
7. Natalija Obrenović (1859. – 1941.), prva srpska kraljica u modernoj povijesti, u četrdeset trećoj godini se preobratila na katoličku vjeru. Osjetivši duhovni poziv koji je iz dana u dan postajao jači, ova iznimno lijepa i upečatljiva žena nedugo potom postala je – časna sestra!
8. Ruski car Petar I. Aleksejevič (1672. – 1725.), poznatiji kao Petar Veliki, bio je jedan od najvećih reformatora svoga vremena, no ujedno i iznimno okrutan čovjek. Smrtne kazne je dosuđivao a da ne trepne, a povremeno je znao oteti sjekiru iz ruke krvnika te vlastoručno skratiti osuđenika za glavu. Ni prema bližnjima nije bio nježan. Sina Alekseja, kojeg je optužio za kovanje urote, osudio je na smrt. Mladić nije doživio službeno pogubljenje: umro je od posljedica mučenja kojem je bio podvrgnut u zatvoru i koje je također naredio njegov tatica. Prema nekim zapisima, jadniku su čupali zube naživo!
Piše: Lucija Kapural
