Ratni junak za nagradu dobio – progonstvo

Atenski admiral Temistoklo smatran je jednim od najvećih vojnih umova starog vijeka. Poznat je ponajprije po zadivljujućoj pobjedi nad nadmoćnom perzijskom flotom kod Salamine 480. pr. Kr. Znamenit je i po tome što nije bio plemićkog porijekla, već je pripadao sloju talentiranih atenskih političara, koji se uzdigao nakon uvođenja slavne atenske demokracije. Ironičnom igrom sudbine, isti taj sustav doveo je do Temistoklove propasti.

Nakon kraja rata s Perzijancima postalo je očito da je Temistoklo stekao mnogo protivnika. Neki su smatrali da se ponaša bahato (možda je u pitanju bio samo povrijeđeni ego plemića!), a drugi su bili zabrinuti da je izgradnjom obrambenih bedema i ratnim uspjesima privukao zavist Spartanaca, tada najmoćnije kopnene sile u Grčkoj. Godine 472. ili 471. prognan je iz Atene u obližnji grad Arg. To se dogodilo procesom ostracizma, demokratskom institucijom koja je služila za privremeno isključenje iz društva one osobe koja je privukla veliku zavist. Osoba podložna ostracizmu nije smatrana krivom za kazneno djelo, već se na taj način željelo smiriti strasti i izbjeći sakupljanje prevelike moći u rukama jedne osobe.

Spartanci su tada uvidjeli priliku da ga se riješe, pa su ga optužili da je potajno pomagao Pauzaniju, spartanskog generala koji je bio prešao na stranu Perzijanaca. Atenjani su iskoristili situaciju da mu natovare brojne optužbe poput korumpiranosti i neprikladnog seksualnog ponašanja. Pozvan je na tzv. Skup Grka, ali je nanjušio da je riječ o stupici te pobjegao na Krf. Tamo je saznao da je u međuvremenu proglašen izdajicom te da je raspisana nagrada za njegovu glavu. Potražio je utočište kod Admeta Epirskog, kralja Mološana (danas pograničje Grčke i Albanije). Admet ga je vrlo cijenio te organizirao njegovo prebacivanje u Perziju. Perzijski car Artakserkso I. bio je oduševljen činjenicom da mu se pridružio tako istaknuti Grk te mu je povjerio upravu grada Magnesije (danas Manisa, u zapadnoj Turskoj). Temistoklo je ostatak života proveo na tom položaju. Nakon smrti je potajno prenesen i pokopan blizu Atene. Ubrzo nakon toga rehabilitirao ga je Periklo, najveći državnik stare Atene.

Piše: Boris Blažina


Komentari