Priča o černobilskoj katastrofi ispričana je i u HBO-ovoj mini seriji. Serija “Černobil” pobrala je brojne nagrade, ali i izazvala kontroverze. Ove kontroverze su proizašle iz toga što serija nije u potpunosti vjerodostojna povijesnim događajima. Nećemo reći da je bilo laganja već prije da je serija u više navrata krenula u domenu fikcije. Taj je fiktivan karakter serije vidljiv i u priči o “roniocima”.
Opasnost od nove razornije eksplozije
U danima nakon eksplozije postalo je jasno da se jezgra reaktora topi i da ima tendenciju curenja u bazene s rashladnom tekućinom ispod reaktora. Kako bi kontakt tzv. lave i vode pretvorio vodu u paru došlo bi do njezine eksplozije ispod radioaktivnog materijala zbog čega je trebalo riješiti taj problem. Iako su priče o onome što bi uslijedilo nakon nove eksplozije uglavnom apokaliptične, nuklearni fizičari tvrde da se taj scenarij ne bi dogodio odnosno “da se nuklearna elektrana ne pretvara slučajno u nuklearnu bombu”.
“Dobrovoljno pod moraš”
Da bi se riješio novonastali problem trebalo je doći do ventila u podrumu. No kako su vatrogasci u borbi s vatrenom stihijom pumpali vodu u nuklearni reaktor došlo je do poplavljivanja podruma radioaktivnom vodom. Voda je tako onemogućavala osoblju da dođe do ventila koje je sada trebalo otvoriti. Ovim otvaranjem su se praznili spremnici s vodom ispod reaktora. U seriji, ali i u stvarnosti tada su na scenu stupili oni koji su poznati kao ronioci iako to nisu bili. U izvršenju ovog zadataka sudjelovali su strojarski inženjer Aleksej Ananenko, viši inženjer Valerij Bespalov i voditelj smjene Boris Baranov. U prikazu ove akcije serija je otišla dijelom u domenu fikcije. Navedena trojka nije u akciji sudjelovala na svoju inicijativu i sve je to bilo u maniri “dobrovoljno pod moraš”. Ananenko je jednom prigodom izjavio da su njega poslali jer je točno znao što i gdje treba napraviti.
Hodali po cijevi
Kada su ova trojica krenula u akciju voda je već bila dobrim dijelom ispumpana iz podruma tako da nisu ronili već su brzo hodali. Bili su doduše u ronilačkim odijelima kako bi se zaštitili od radijacije. Voda im je dosezala do koljena u poplavljenom dijelu hodnika, ali su tu hodali po cijevi tako da nisu došli u direktan dodir s radioaktivnom vodom. Nakon izvršenog zadatka nisu umrli, a što je, čini se, neke razočaralo. Tako su danas na životu Ananenko i Bespalov dok je Baranov umro 2005. godine, ali ne od radijacije već od srčanog udara.
Posao koji su odradili nije izazvao nikakvo oduševljenje kolega jer je to bio samo posao, barem tako skromno kaže danas višestruko odlikovati Ananenko. Prema riječima jednog drugog černobilskog inženjera Oleksija Breusa važnu su ulogu u Černobilu odigrali i rudari koji su prokopali tunel ispod reaktora i spriječili curenje istopljene jezgre kroz betonsku ploču. Da to nisu napravili došlo bi do zagađenja podzemnih voda odnosno ekološke katastrofe nesagledivih razmjera.
Piše: Sonja Kirchhoffer
