U nekim europskim regijama poznat je običaj Ptičja svadba. Posebno je omiljen među Lužičkim Srbima u Njemačkoj. Lužički Srbi su zapadnoslavenski narod i nacionalna manjina u Njemačkoj, koja nema nikakve veze sa Srbima iz Srbije. Na lužičkosrpskim dijalektima ovaj se običaj naziva Ptaškowa swajźba ili Ptači kwas.
Uvečer 25. siječnja djeca postavljaju tanjur na prozorsku dasku ili ispred vrata. Sljedećeg jutra na njemu će pronaći slatkiše u obliku ptica i gnijezda, a djeca vjeruju da su im ih donijele ptičice. Tipično pecivo Sroki prekriveno je šećernim preljevom. Omiljeni su i Schmätzli, spravljeni od šećera i bjelanjaka te oblikom podsjećaju na gnijezda.
Ako djeca hrane ptice preko zime, onda će im ptice u znak zahvalnosti donijeti kolače sa svoje svadbe. Običaj je nastao na temelju priče da se 25. siječnja vjenčaju svraka i gavran, a sve ptice dolaze na svadbu. Djeca u vrtićima i nižim razredima škole na taj dan oblače kostime različitih vrsta ptica, izvode predstave i pjevaju pjesmice povezane s ovim običajem. Kod Lužičkih Srba bračni par čine svraka i gavran, a djeca oblače nacionalne svadbene nošnje. U ostalim dijelovima Njemačke bračni par su slavuj i drozd.
Za odrasle se uvijek priprema humoristična kazališna predstava Lužićkosrpskog nacionalnog ansambla. U tim se predstavama često obrađuje problematika te nacionalne manjine. Primjerice, 2012. godine tema večernje predstave bilo je rušenje lužičkosrpskih sela. Kao i svaka svadba, tako i ova ptičja završava velikim plesom.
Piše: Marsela Alić
