Pisanje Talmuda, najvažnije vjerske knjige Židova, trajalo je pune tri stotine godina. Riječ Božja, po rabinskoj predaji objavljena Mojsiju uz deset zapovijedi i “Toru” na brdu Sinaju, dopunjavana je kroz generacije brojnim dodacima i tumačenjima, da bi njen konačni oblik do šestog stoljeća utvrdili pismoznanci. Rezultat tih golemih napora bilo je monumentalno djelo religioznog, pravnog, znanstvenog i praktičnog karaktera, na preko šest tisuća stranica.
Još od doba proroka, smatra se da Talmud odgovara na svako pitanje ortodoksnog vjernika, radilo se o tematici od presudne životne važnosti ili pak o nekome trivijalnom detalju. Ondje se, primjerice, govori o stvaranju svijeta, astronomiji, povijesti, matematici, odgoju djece, higijeni, stvarima zabranjenim u subotu, zaučastim imovinskim pitanjima pa čak i o – pravilima prehrane!
Valja znati da je Talmud zajednički naziv za dva djela – Mišnu, zbornik vjerskih propisa čiju je kodifikaciju oko 200. godine obavio rabin Juda ha-Nasi, te Gemaru, komentar Mišne, čiji se autori nazivaju “amoreji” (“tumači”). Posljednje pročišćivanje teksta izveli su “saboreji” (“razboriti”) u prvoj polovici šestog stoljeća. Po središtima u kojima je stvaran, razlikuje se kraći Jeruzalemski Talmud te triput opsežniji Babilonski Talmud.
Piše: Lucija Kapural
