Gotovo četvrtina Amerikanaca, pokazalo je nedavno istraživanje, vjeruje u reinkarnaciju. Premda znanstvenici na koncpt metempsihoze uglavnom odmahuju rukom, određene priče čak bi i najokorjelije skeptike mogle natjerati da povjeruju u ideju prošlih života. O slučaju Shanti Devi (1926. – 1987.), Indijke koja se sjećala brojnih detalja iz prijašnje inkarnacije, pa je čak i uspjela pronaći nekadašnjeg supruga i djecu, već smo pisali. Podjednako intrigantan je slučaj iz 1957. godine. Radilo se o velikoj tragediji: Jacqueline i Joanna Pollock, sestre iz engleskog gradića Hexhama, toga prohladna lipanjskog dana vraćale su se kući iz crkve, kad je na njih velikom brzinom naletio automobil. Obje djevojčice, šestogodišnjakinja i jedanaestogodišnjakinja, na licu mjesta ostale su mrtve. Kad su policajci izvijestili njihovu majku Florence o stravičnoj nesreći, od šoka je izgubila dar govora. Bili su potrebni mjeseci i mjeseci psihoterapije, kao i beskrajno strpljenje njezina supruga Johna, kako bi se sirota žena koliko-toliko vratila u život. Kad je otkrila da je ponovno trudna, Florence je rekla suprugu: “Osjećam da ćemo ponovno dobiti naše djevojčice!”. Ovaj nije pridavao mnogo pažnje tim riječima, sve dok doista nisu postali roditelji blizanki, kojima su nadjenuli imena Gillian i Jennifer. Florencein predosjećaj je, ubrzo će se pokazati, bio itekako utemeljen.
Čim su djevojčice naučile govoriti, počele su tražiti igračke svojih pokojnih sestara. Zanimljivo, nisu samo upirale prstima u one koje su bile izložene na policama, već su zahtijevale od mame da im, primjerice, da žutog zeku s jednim uhom – plišanca kojeg nikad nisu ni vidjele, budući da je bio pohranjen u kutiji na tavanu! Nadalje, inzistirale su da ih roditelji vode u parkić u kojem su se Jacqueline i Joanna igrale, a najčešće bi sjedile na njihovoj omiljenoj klupi. John je smatrao da je riječ o slučajnoj podudarnosti, no čak je i ovaj racionalni poslovni čovjek počeo dovoditi u pitanje svoje poimanje svijeta kad je, ničim izazvana, Gillian počela nabrajati imena prijateljica iz razreda koje joj, kako je sjetno rekla, silno nedostaju. Radilo se o curicama iz Joannina nekadašnjeg razreda, o kojima joj roditelji nikad nisu pričali. Kad je shvatio da se obje panično boje automobila – Jennifer je, primjerice, jednom prilikom zagrlila seku kad je ugledala nadolazeći kamionet, drhtavim glasom napomenuvši kako je “prošli put tako jako boljelo” – John je prihvatio zaključak koji je njegova supruga odavnno donijela: blizanke su reinkarnacija svojih pokojnih sestara!
Slične podudarnosti nastavile su šokirati sve one koji su poznavali pokojnice, da bi, točno na peti rođendan djevojčica, zauvijek prestale. “Tada je, čini se, iščezlo njihovo sjećanje na prošli život”, objasnila je Florence, a njenu pretpostavku potvrdio je psiholog Ian Stevenson, jedan od rijetkih znanstvenika koji nije mrštio obrve na sam spomen paranormalnih pojava. Štoviše, dr. Stevenson uvjeren je kako su se duše pokojnica preselile upravo u tijela njihovih sestrica, kako bi svojoj slomljenoj majci – koja je u danima nakon nesreće čak kontemplirala o suididu – pružile utjehu. Skeptici tvrde da se radilo upravo o tome, utjesi, ali bez ikakva nadnaravnog momenta. Čak je i Florenceina rođakinja iznijela uvjerenje da je nesretna žena “napuhavala” sitne koincidencije kako bi uvjerila samu sebe da njene kćeri nisu doista mrtve.
Piše: Lucija Kapural
