Muškarci iz močvare

<em>Muškarci iz močvare</em>

 question mark
question mark

Do 50-ih godina prošlog stoljeća na području Njemačke i Nizozemske prostirala se najveća močvara zapadne Europe Bourtangerveen. Dobila je naziv po nizozemskog gradiću Bourtang. U njoj se kopao treset organski talog koji nastaje raspadom mahovina, trave i stabala u vlažnim i močvarnim područjima i služi kao gorivo. Tako je 29.6.1904. radnik na ubiranju treseta kod nizozemskog naselja Nieuw-Weerdinge pronašao dva leša. Njihova debljina iznosila je svega nekoliko centimetara i bili su vrlo savitljivi. Jedan leš ležao je na ruci drugog. Radnik Hilbrand Gringhuis pažljivo ih je izvadio na površinu i pozvao policiju.

Jedna osoba prebačena je preko druge, zatim su smotane i stavljene u kutiju. Tako su posmrtni ostatci prebačeni na groblje. Zaposlenici regionalnog muzeja u Assenu saznali su za neobičan pronalazak iz lokalnih novina te istražili slučaj i nalazište, nakon čega su posmrtni ostatci prebačeni u muzej i izloženi za posjetitelje. Broj posjetitelja naglo je porastao. U početku se nije mogao odrediti spol osoba, ali su u medijima odmah prozvani Parom iz Weerdinga te Muž i žena iz močvare. Kasnije se ispostavilo da su pronađeni muškarci.

Oba su tijela spljoštena zbog pritiska zemlje iznad njih, ali su meka tkiva, unutarnji organi i kosa konzervirani djelovanjem kiselina u močvari. Nasuprot tome, kosti su se gotovo u potpunosti otopile zbog mineralnog sastava. Koža se zbog isušenosti smežurala te poprimila svijetlosmeđu i tamnosmeđu boju. Glava jedne osobe ostala je dosta dobro sačuvana, čak s busenom kose, a vidljivo je i da je nosio kratku bradu.

Da su umrli nasilnom smrću pokazuje velika rupa u prsima jednog muškarca, iz koje je izašao dio crijeva. Pretpostavlja se da su bili visoki gotovo 170 centimetara. Analiza DNA je pokazala da su bili odrasli i da nisu bili braća, a obojica su imala krvnu grupu 0. Oba muškarca imaju tako dobro očuvane male prste na nogama da je bilo moguće uzeti otisak i odrediti da pripadaju tipu 3, danas relativno rijetkom tipu u srednjoj Europi.

Najzanimljiviji su bili rezultati određivanja starosti. Analiziran je pelud iz sloja treseta gdje su pronađeni. Ispalo je da su živjeli u kasnom željeznom dobu, odnosno u doba Rimskog Carstva. Oksfordski laboratorij objavio je procjenu smrti, prema kojoj su ta dva muškarca umrla između 40. pr. Kr. i 50. nakon Kr.

Danas se Muškarci iz Weerdingea, kako su u međuvremenu prozvani, mogu vidjeti na arheološkom odjelu muzeja Drents u Assenu, u Nizozemskoj.

Piše: Marsela Alić

Facebook Comments

Vezani članci