Vulgata, prijevod Biblije na latinski koji je prihvaćen u svim kršćanskim crkvama i prema kojem je određen kanon Svetog pisma, djelo je čovjeka iz naših krajeva. Riječ je o svetom Jeronimu, učenjaku rođenom u rimskoj provinciji Dalmaciji. U Rim je stigao 382. godine, na poziv pape Damaza, koji ga imenuje osobnim tajnikom te mu povjerava odgovoran posao novog prijevoda Evanđelja s grčkog na latinski jezik.
Potreba takvog prijevoda bila je golema, jer se sve manje kršćana na zapadu služilo grčkim, a raniji prijevodi na latinski bili su nestručni. Jeronim, koji je izvanredno poznavao latinski, grčki i hebrejski jezik, svu je energiju uložio u taj golem posao. Na njemu će raditi punih dvadeset godina. U povijest je ušao kao čovjek koji je stvorio prvu Bibliju za mase i tako odredio moralne svjetonazore zapadne civilizacije za iduće dvije tisuće godina.
Latinski kao jezik obrazovanja
U drugoj polovici petnaestog stoljeća, Biblija je s latinskog prevedena na brojne europske jezike: njemački (1466.), talijanski (1471.), francuski (1474.), češki (1475.), nizozemski (1477.) i katalonski (1478). No, čovjek koji je Englezima dao prvu Bibliju na narodnom jeziku, teolog William Tyndale (između 1490. i 1495. – 1536), zbog svojih je uvjerenja platio najvišu cijenu.
U njegovo vrijeme, engleski je bio narodni jezik, no čitavo obrazovanje vršilo se na latinskom. Osim toga, latinski je bio jezik crkve i Biblije. Godine 1546., na Tridentskom koncilu bilo je ponovljeno da treba koristiti isključivo Jeronimovu latinsku “Vulgatu”. Međutim, nju su mogli čitati jedino obrazovani ljudi. Kako bi omogućio sunarodnjacima da čitaju Sveto pismo na materinjem jeziku, Tyndale ga je odlučio prevesti na engleski.
Knjige u balama tekstila
Zbog neslaganja s mjesnim svećenstvom, napušta Oxford te seli u London, gdje se baca na svoj ambiciozni pothvat. Stiže, međutim, službena zabrana te Tyndale 1524. bježi u Njemačku. Prijevod je, na temelju Erazmova prijevoda s grčkoga jezika, započeo tiskati 1525. u Kölnu, a dovršio ga je 1531. u Wormsu. No, tek je trebalo dopremiti to djelo u Englesku.
Zastupnici crkve i svjetovne vlasti odlučili su spriječiti da pošiljke prijeđu Engleski kanal, no prijateljski raspoloženi trgovci pronašli su način. Skrivene u balama tekstila, knjige su prokrijumčarene do obala Engleske i Škotske. Nažalost, prevoditelj nije dugo uživao u plodovima svoga gargantuovskog pothvata.
Zadavljen i spaljen
Uhićen je te, osuđen kao heretik te pogubljen na stravičan način: zadavljen je, nakon čega je njegovo tijelo spaljeno. Njegov iznimno cijenjen prijevod prvi je prijevod tekstova Novoga zavjeta na engleski jezik, ujedno i temelj kasnijim engleskim prijevodima, ponajprije poznatoj Bibliji kralja Jakova iz 1611.
Zašto se svećenstvo tako ogorčeno protivilo Tyndaleovom prijevodu? Dok je Vulgata često zamračivala smisao svetog teksta, Tyndaleov prijevod s grčkog prvi put je prenio biblijsku poruku engleskom narodu na jasnom jeziku. Inzistirao je, primjerice, na riječi “skupština” umjesto “crkva”, kako bi istaknuo važnost ljudi a ne puke građevine. Nadalje, bijes katoličkih biskupa potaknula je njegova zamjena riječi “svećenik” sa “starješina” i fraze “pokajati se” umjesto “činiti pokoru”, čime je dobrano uzdrmao potpornje crkvene moći. Valja naglasiti da suvremena znanost u potpunosti potvrđuje točnost njegovog izbora riječi.
Piše: Lucija Kapural
