Prema tradiciji, papin mandat traje od izbora do smrti. Za veliku većinu papa bilo je tako. Ukupno je poznato svega 6 slučajeva za koje sigurno možemo reći da su abdicirali i još 5 za koje je to nemoguće sa sigurnošću ustvrditi. Prema suvremenom kanonskom pravu, papa može odstupiti s položaja isključivo svojom voljom te nije dužan svoju odluku uputiti Kolegiju kardinala ili bilo kojem drugom tijelu. U nastavku donosimo kronološki pregled papa koji su se odrekli položaja:
- Sv. Poncijan (235.) – navodno su ga prognale rimske vlasti.
- Sv. Marcelin (304.) – navodno se pod pritiskom rimskih vlasti odrekao vjere, ali ta tvrdnja postoji samo u jednom izvoru.
- Liberije (366.) – prognao ga rimski car Konstancije II. Neki izvori tvrde da je zadržao titulu u progonstvu.
- Benedikt V. (964.) – svrgnuo ga svetorimski car Oton I. Veliki.
- Ivan XVIII. (1009.) – odstupio s položaja i povukao se u samostan. Postoji samo jedan izvor o tome.
- Benedikt IX. (1044., 1045. i 1047.) – prisiljen odstupiti, zatim se vratio i podmićen da odstupi, ali se još jednom vratio i konačno odstupio nakon skandala.
- Silvestar III. (1045.) – prisiljen odstupiti nakon povratka pape Benedikta IX. Neki vjeruju da je zapravo bio protupapa.
- Grgur VI. (1046.) – odstupio, možda prisilno, zbog optužbe za simoniju (kupovanje crkvene službe za novac).
- Sv. Celestin V. (1294.) – odstupio zbog nedostatka kompetentnosti za položaj, želeći zaštititi Crkvu od utjecaja svjetovnih političara.
- Grgur XII. (1415.) – odstupio kako bi okončao tzv. Zapadni raskol.
- Benedikt XVI. (2013.) – odstupio iz zdravstvenih razloga i zbog visoke dobi.
Piše: Boris Blažina
