Žene koje se bore u rimskim amfiteatrima nisu samo holivudska fantazija. Dosad su pronađena samo dva umjetnička prikaza ženskih gladijatora – brončani kipić u Austriji (danas pohranjen u Hamburgu) i jedan reljef iz Turske (danas u Londonu). Postoje, međutim, brojni pisani izvori o njima, poput djela Tacita, Kasija Diona, Marcijala i Svetonija.
Prema tim izvorima, izgleda da su ženski gladijatori bili prilično rijetka pojava u antičkom svijetu. Ipak, valja imati na umu da su Rimljani donijeli zakone za ograničavanje sudjelovanja žena iz patricijskog sloja na gladijatorskim igrama te da je pjesnik Juvenal ismijavao ženske gladijatore u satiričnim pjesmama, što sugerira da je ta pojava možda bila češća nego što se obično vjeruje. Opću zabranu sudjelovanja žena u igrama uveo je car Septimije Sever tek 202. godine, ali izgleda da se praksa nastavila još neko vrijeme.
Kao i muškarci, žene su se borile golih grudi, prizivajući spoj nasilja i erotike. Borile su se isključivo protiv žena (nikad muškaraca, osim možda osoba patuljastog rasta) ili divljih životinja (te su nazivali venatores). U jednom rimskom tekstu spominje se i fiktivna gladijatorica koja se borila u bojnim kolima (lat. essedarius) i mogla bi se bazirati na stvarnoj povijesnoj osobi. Na navedenom reljefu iz Turske nalaze se imena ženskih gladijatora, Amazon i Achillia, što upućuje na to da su imena preuzimale iz mitova i legendi kao što su to često radili njihovi muški kolege.
Zanimljiva razlika između muških i ženskih gladijatora je njihov prikaz na umjetničkim djelima. Žene su prikazane kako se bore bez šljema, možda zato da bi se istaknuo njihov spol. Nadalje, zanimljivo je da su neke očito bile iz viših slojeva. Za sudjelovanje u borbama zasigurno im je bila potrebna dozvola muškog skrbnika, ali očito su barem neki muškarci prihvaćali takvo ponašanje.
Piše: Boris Blažina
