Kada je Kolumbo krenuo na svoje poznato putovanje, mnogi su ga smatrali ludim jer su vjerovali da je zemlja ravna ploča, pa da će jednostavno pasti preko ruba. Ova je priča i danas dosta rasprostranjena, ali je zapravo gotovo potpuno neistinita. Gotovo svi Kolumbovi obrazovani suvremenici vjerovali su da Zemlja ima oblik kugle. Štoviše, to su naslijedili još od starih Grka, koji su astronomskim istraživanjima dokazali da je riječ o kugli još u 3. st. pr. Kr. Vjerovanje u ravnu Zemlju jest bilo vrlo rasprostranjeno u mnogim kulturama kroz velik dio ljudske povijesti, ali razvojem astronomije i matematike ono je postupno izumrlo još prije kraja staroga vijeka. Predodžbe o tome da su srednjovjekovni ljudi vjerovali da je Zemlja ravna ploča nastale su u 18. st., ali su posebno uzele maha u 19. st., kada je došlo do vrlo zaoštrenih odnosa između svjetovne i crkvene znanosti. Tada se vjerovanje o ravnoj Zemlji dovodilo u vezu s konzervativnim krugovima za koje se smatralo da koče razvoj znanosti, te se najčešće rabilo kako bi se ismijalo protivnika. Priča o Kolumbu s početka teksta nastala je na temelju vrlo romantizirane biografije Kolumba koju je 1828. napisao Washington Irving, naslovljene A History of the Life and Voyages of Christopher Columbus. U njoj se jedan član kraljevske komisije koja procjenjuje mogućnost uspjeha Kolumbove na temelju tobožnje crkvene dogme komisije buni protiv Kolumbove teze da je Zemlja okrugla. Ta se epizoda, dakle, treba shvatiti kao ismijavanje konzervativnih pseudoznanstvenih uvjerenja. Najveći problem Kolumbove ekspedicije bila je nepoznata udaljenost između Europe i Azije. Štoviše, Kolumbo je pogrešno procijenio tu udaljenost (5000 umjesto 20 000 km) te bi mu, da nije bilo Amerike, tijekom putovanja nestalo hrane i pića.
Piše: Boris Blažina
