Mnogi su istaknuti pojedinci i pokreti hvalili drevne Spartance, nepobjedive ratnike čije je čitavo društvo organizirano na strogim i asketskim načelima, odakle i potječe pridjev spartanski. Te su predodžbe prvi put dovedene u pitanje tek prije 80-ak godina.
problem
Osnovni problem jest da naši izvori o Sparti ne potječu od samih Spartanaca, već od ljudi koji su o njima imali netočne predodžbe ili se iza njihovih riječi krila skrivene političke namjere. Prva skupina takvih ljudi su atenski oligarsi poput Platona ili Ksenofonta, koji su uzdizali spartanski sustav kako bi potkrijepili svoju kritiku atenske demokracije. Detaljnija analiza pokazuje da njihove tvrdnje često nisu uzimale u obzir promjene unutar spartanskog društva.
problem
Drugu su skupinu činili rimski pisci poput Plutarha i Pauzanije. Oni su pisali stoljećima nakon nestanka Sparte kao velike sile te su pozivanjem na idealiziranu sliku legendarnih spartanskih ratnika željeli pobuditi borbeni duh svojih sugrađana i upozoriti ih da zapuštanje istog dovodi do propasti. Kasniji ideolozi, od crkvenih redova preko prosvjetitelja do fašista, pozivali su se na Spartu kao ideal društva s jednostavnim i strogo uređenim načinom života jer su vjerovali da se samo tako može očuvati moralni integritet ili duhovno zdravlje.
problem
Popularnoj percepciji doprinijeli su i sami Spartanci. Spartanski vladajući krugovi držali su svoje stanovništvo u izolaciji od ostatka svijeta te strogo nadzirali strance u Sparti. Njima su pokazivali samo ono što su željeli da vide. Spartancima je u interesu bilo širenjem priča o nepobjedivosti vlastite vojske obeshrabriti moguće suparnike, a valjalo je i zastrašiti helote, državne robove i najbrojniji sloj spartanskog stanovništva, kako bi ih se odvratilo od pobune.
Zaključak
Među povjesničarima se u novije vrijeme počela oblikovati slika Sparte kao regionalne sile na poluotoku Peloponezu koja se prvenstveno odlikovala političkom izolacijom od ostatka Grčke, što je bilo moguće samo ako Spartanci vladaju malim i cjelovitim teritorijem. Spartanska vojna dominacija nad Grčkom trajala je svega dvadesetak godina, a nepobjediva spartanska vojska izgubila je jednako toliko bitaka koliko ih je pobijedila. Sparta je usto imala brojne unutarnje probleme, od pobuna helota do korupcije, koje nakon svojeg uspona na vodeće mjesto u Grčkoj Sparta više nije mogla skrivati. Valja napomenuti i da arheološka istraživanja spartanskih umjetnina pokazuju da nisu odudarale od ostatka Grčke.
Piše: Boris Blažina
