Hitler i Staljin izabrani za Osobu godine

Američki tjednik Time jedan je od najutjecajnijih časopisa današnjice, a pokriva teme iz politike, znanosti i društva te značajne povijesne događaje. Vjerojatno je najšire poznat po nagradi Osoba godine, koju dodjeljuje javnoj ličnosti s velikim utjecajem na svjetske događaje prethodne godine. Naravno, izbor određenih ličnosti izazvao je priličnu kontroverzu u svijetu. Dvije se osobe, međutim, u tom kontekstu ističu iznad svih drugih – Adolf Hitler (izabran 1938.) i Josif Staljin (izabran 1939. i 1942.). Uredništvo je branilo svoj izbor ističući da je Osoba godine titula koja znači da je osoba bila iznimno utjecajna na svjetske događaje, bez obzira radi li se o pozitivnom ili negativnom utjecaju.

Važno je naglasiti da je Hitler izabran prije početka Drugoga svjetskog rata i prije nego su pravi razmjeri Holokausta postali općepoznati. Hitler je izabran zbog dva događaja: Minhenskog sporazuma i Kristalne noći. U Münchenu je Hitler uz prešutno odobrenje drugih europskih sila nemilosrdno raskomadao Čehoslovačku i time de facto uništio ostatke tzv. Versajskog poretka, otvorivši put Drugome svjetskom ratu. Kristalna noć bila je organizirana kampanja masovnog antisemitskog nasilja u kojem je uništeno više od 1000 sinagoga i 7000 židovskih poslovnih objekata te u logore deportirano oko 30.000 Židova – ali samo predigra užasima koji će uslijediti.

Staljin je 1939. izabran zbog potpisivanja Ugovora o nenapadanju s Njemačkom, čime je iznenadio svijet jer su nacisti i komunisti dotad nastupali kao smrtni neprijatelji. Time je zapečaćena sudbina Poljske, koju su raskomadale Njemačka i SSSR, te je Hitleru omogućeno da usmjeri svoje snage isključivo na zapadno bojište (protiv Francuske). Ponovni izbor Staljin duguje činjenici da je uspio očuvati državu od invazije Njemačke i njenih saveznica 1941. godine. Time je utrt put konačnom porazu Njemačke u Drugome svjetskom ratu. Zanimljiv je i podatak da se Staljin pojavio na naslovnicama čak šest brojeva časopisa (1930., 1936., 1937., 1941., 1945. i 1950.).

Piše: Boris Blažina


Komentari