Slučaj Dereka Amata pokazuje da ozljede glave mogu iznjedriti i ponekada nešto dobro. Amato je do 2006. godine vodio normalan život, kako sam kaže “prizemnog sportskog tipa”, koji je volio glazbu, ali se njome nije aktivno bavio.
U listopadu 2006. godine došlo je do potpunog preokreta u njegovu životu. Dok se zabavljao s prijateljima u bazenu, u pokušaju da uhvati loptu udario je svom snagom glavom o rub bazena te je doživio teški potres mozga. Naravno, završio je u bolnici. Osim što je doživio potres mozga izgubio je dijelom pamćenje, a i jedan dio slušnih sposobnosti. Problem je bio i u tome što je Amato kroz svoj aktivan sportski život već zadobio višestruke ozljede glave. Prema njegovoj računici tijekom bavljenja borilačkim vještinama, bejzbolom, košarkom i drugim sportovimaod ranije je imao već 6 ili 7 ozljeda glave.
Čudo po izlasku iz bolnice
No svojevrsno se čudo dogodilo kada je petog dana izašao iz bolnice. Po izlasku otišao je kod svog prijatelja, i tamo je kao hipnotiziran sjeo za njegov klavir.
Nakon što je ruke stavio na klavijaturu glazba je potekla iz njegova uma, pokrenula njegove prste i tako je započelo Amatovo novo putovanje, a prestao je život kojega je do tada vodio. Glazba koju čuje u svom umu, kaže, ne prestaje čak ni kada spava. Život mu se promijenio doslovno preko noći.
Mračna strana novog života
Iako je sretan s činjenicom da mu je nesreća očito na neki način utjecala na mozak, njegovo stanje ima i mračnu stranu. To su glavobolje, napadi i nesvjestice. Nekada ne može živjeti normalno jer ima izrazitu netoleranciju prema jačem svjetlu i okolnim zvukovima.
Ponekada tako intenzivno čuje razne zvukove koji nisu glazba, a koji ga iritiraju, pa misli da će iskočiti iz svoje kože. Zbog strašnih glavobolja često poželi nestati s lica Zemlje. Liječnici su mu prepisali lijekove, ali on ih tvrdoglavo odbija uzimati. Smatra da bi mu sintetički lijekovi samo naškodili i oduzeli “dar” koji je dobio. Osim klavira svira i druge instrumente.
“Dar od Boga”
O svom životu svojevremeno je rekao iduće:
Ostatak života želim provesti dajući. Želim nahraniti beskućnike. Spavam na ulici s beskućnicima. Dajem im sve do zadnjeg novčića u džepu. Materijalna strana svega nije bitna. Nisam imao auto pet godina. Nemam kuću. Lebdim između sinovljeve kuće i boravka kod prijatelja u sjevernom Coloradu. Imam samo mobitel pa me djeca mogu dobiti ako me trebaju. Nemam ništa, a ipak imam sve.
Ipak, unatoč tome u vrijeme kada je izjavio gore navedeno (2012.) istovremeo je morao uzdržavati svoje još dvoje maloljetne djece i financirati si lijećenje u prestižnoj klinici Mayo. Njegovo stanje zahtjeva uz to stalne kontrole i nadzor liječnika. Tako da novca definitivno ima, ali nije opterečen njime. Amato svoj dar tretira kao onaj koji dolazi od Boga, a svoj novac koristi kako bi pomobao onima kojima je pomoć potrebna, i tu je istinski darežljiv.
Piše: Sonja Kirchhoffer
