Fužine prije stvaranja poznatih jezera

Fužine se nalaze u jugozapadnom dijelu Gorskoga kotara, na nadmorskoj visini od oko 730 metara. One su relativno novo naselje – najstariji spomen imena potječe iz 1648. godine. Ime Fužine izvedeno je od talijanske riječi fucina (kovačnica). Naselje je u početku imalo obilježja putne postaje, a gospodarski se razvilo zahvaljujući svojem važnom prometnom položaju. Prvi stanovnici bili su obrtnici – pilari, tesari, stolari, kovači i kolari. Kroz naselje je prolazila znamenita cesta Karolina koja je u promet puštena 16. rujna 1728. kao prva prometnica koja je povezivala Karlovac i Rijeku. Fužine se i danas nalaze uz važnu prometnicu – autocestu Zagreb – Rijeka. To je pogodovalo daljnjem razvoju mjesta u kojem je krajem 18. stoljeća izgrađena osnovna škola i župni stan, a početkom 19. st. dolazi do procvata šumarstva i drvne industrije. Željeznička pruga koja je išla kroz Fužine dovršena je 1873. godine. Izgradnju pruge pratio je razvoj stolarske industrije i dolazak prvih turista, zbog čega su izgrađeni ljetnikovci, parkovi i vodovod. Vrijedi istaknuti da je poznato jezero Bajer, danas neizostavan dio vizure Fužina, akumulacijsko jezero koje je dovršeno tek 1952. godine. Ono je ubrzo postalo glavna turistička atrakcija u mjestu. Kasnije su napravljena još dva jezera, Lepenica i Potkoš, a pronađena je i špilja Vrelo. Fužine su značajne i po tome što je u njima smještena crkva sv. Antona Padovanskog, najveći sakralni objekt u Gorskom kotaru, izgrađen 1833. godine. Neke od poznatih osoba koje su rođene u Fužinama su povjesničar Franjo Rački (prvi predsjednik JAZU – danas HAZU), filmski redatelj Krešo Golik te general jugoslavenskog zrakoplovstva Viktor Bubanj.

Komentari