Albert Einstein bio je kandidat za predsjednika Izraela

U studenom 1952., nedugo nakon smrti prvog izraelskog predsjednika Chaima Weizmana, istaknuti novinar Ezriel Calebach pokušao je nagovoriti premijera Davida Ben-Guriona da na (prvenstveno ceremonijalni) položaj predsjednika države postavi slavnog fizičara Alberta Einsteina. Pokojni Weizman, istaknuo je Calebach, smatrao je Einsteina „najvećim živućim Židovom“ te ga je vidio kao mogućeg nasljednika.

Unatoč činjenici da Einstein nije bio državljanin Izraela te da je u to vrijeme živio u SAD-u, prijedlog je prihvaćen te je Einsteinu upućena molba. Međutim, on je odgovorio da ga je ponuda „duboko dirnula“, ali da je „na [svoju] žalost i sramotu“ ne može prihvatiti. Smatrao je da se cijeli život „bavio objektivnim pitanjima“ pa stoga nema „prirodnu predispoziciju niti iskustvo u radu s ljudima i obnašanju službenih dužnosti.“ Usto je istaknuo da je već prestar – tada je imao 73 godine. Njegova se zabrinutost oko toga pokazala opravdanom, jer je umro u dobi od 76 godina, što znači da bi bio umro prije isteka mandata.

Neki smatraju da je na Einsteinovo odbijanje utjecala i činjenica da je bio pacifist te se zalagao za pretvaranje Izraela u dvonacionalnu državu. Bio je skeptičan prema tadašnjoj politici državnog vrha. Pribojavao se rastućeg „vojničkog mentaliteta“ među Židovima te izrazio zabrinutost da bi cionizam mogao prerasti u „slijepi nacionalizam“.

piše: Boris Blažina


Komentari