Iako se danas smatra jednim od najsramotnijih i nemoralnijih institucija čovječanstva, ropstvo je postojalo od prvih civilizacija i opstalo do suvremena doba. Robom se postajalo najčešće zbog neplaćenih dugova, zarobljavanja u ratu ili jednostavno rođenjem u robovskoj obitelji. Iako su robovi bili najniži sloj svakog društva, neki su se ipak uspjeli izdići iz te bijede i ostaviti trag na povijesti čovječanstva.
Ezop (oko 620. – 564. pr. Kr.)
Starogrčki basnopisac Ezop poznat je po jednostavnim pričama prožetima humorom i alegorijama o ljudskim karakterima te međuljudskim odnosima. O autoru je, međutim, sačuvano vrlo malo pouzdanih podataka. Nije mu moguće sa sigurnošću utvrditi niti mjesto rođenja. Poznato je jedino da je bio rob Jadmona s otoka Sama (Samosa) kod zapadne obale Male Azije. Činjenica da se kasnije spominje kao advokat jednog bogatog Samljanina govori nam da je u međuvremenu stekao slobodu. Povjesničar i biograf Plutarh zapisao je da je Ezop smaknut nakon što je uvrijedio stanovnike grada Delfija.
Ibrahim Petrovič Hanibal (1696. – 1781.)
Hanibal bio je ruski vojnik i državnik neobična porijekla, iako je možda najviše zapamćen kao pradjed velikog pjesnika Aleksandra Puškina. Riječ je, naime, o afričkom crncu koji se uzdigao na vrlo visoko mjesto u hijerarhiji Ruskog Carstva. Nije sa sigurnošću utvrđeno čak ni odakle je potjecao. Kao dječaka su ga oteli trgovci robljem i doveli u Carigrad, gdje ga je kupio Sava Raguzinski, srpski avanturist u ruskoj službi, i predao caru Petru Velikom koji je volio takve kuriozitete (imao je i male*Arapine*). Krsni kum dječaka bio je sam car (otud mu patronim Petrovič). Hanibal je školovan kao inženjer i vojnik, a 1718. i 1719. sudjelovao je u ratu u Španjolskoj. Kasnije se vratio u Rusiju i obnašao mnoge dužnosti, provevši jedno vrijeme kao načelnik Revela (danas Tallinn u Estoniji).
Sveti Patrik (385. – 461.)
Svetac zaštitnik Irske i jedan od najpoznatijih katoličkih svetaca uopće nije rođen u robovskoj obitelji, već je prema predaji postao robom nakon što su ga kao tinejdžera iz roditeljskog doma u rimskoj pokrajini Britaniji oteli pirati i prodali kao roba u Irskoj. Proveo je šest godina čuvajući stoku, a zatim je pobjegao i vratio se obitelji. Okrenuo se proučavanju kršćanskog nauka i odselio u Galiju (danas Francuska), gdje se zaredio i živio redovničkim životom. Godine 432. prema uputi pape vratio se u Irsku kao misionar i pokrstio mnoga od lokalnih plemena. Pred kraj života napisao je kratko autobiografsko djeloConfessio (hrv.Ispovijest). Spomendan sv. Patrika obilježava se 17. ožujka.
Frederick Douglass (1818. – 1895.)
Iako malo poznat u Hrvatskoj, Frederick Douglass je u SAD-u zapamćen kao jedan od najvećih boraca za ljudska prava. Rođen je na istočnoj obali američke savezne države Maryland pod imenom Frederick Augustus Washington Bailey. Veći dio slobodnog vremena proveo je u ustrajnom čitanjuBiblije i klasika retorike te slušajući afroameričke i kvekerske propovjednike, koji su govorili protiv ropstva i za prava žena. U 20. godini života pobjegao je u New York i postao aktivan član pokreta za ukidanje ropstva. Držao je vatrene govore za ukidanje ropstva te pisao knjige i članke na tu temu. U tom su smislu posebno značajne njegova autobiografija iz 1845. i abolicionističke novineNorth Star (hrv.Sjevernjača).
Spartak (oko 111. – 71. pr. Kr.)
Tračanin Spartak je započeo karijeru kao vojnik u pomoćnoj postrojbi rimske legije. U jednom je trenutku iz nepoznatih razloga dezertirao, nakon čega je ulovljen i prodan u ropstvo kao gladijator. Uspjelo mu je sa 70 gladijatora pobjeći iz gladijatorske škole blizu Capue u južnoj Italiji. Odbjegli gladijatori utaborili su se kod Vezuva te okupili vojsku odbjeglih robova i seljaka. Spartakova je vojska poharala čitavu južnu Italiju, razbivši pritom sve rimske postrojbe poslane protiv nje. Rimske su legije bile zauzete suzbijanjem pobune u Španjolskoj te borbama protiv Pontskog Kraljevstva u Maloj Aziji, tako da nisu odmah mogle učinkovito intervenirati. Pobunu je na kraju ugušio Marko Licinije Kras. Kras je nakon bitke dao razapeti 6000 zarobljenih robova na križeve uz cestu prema Rimu.
Piše: Boris Blažina
