10 popularnih zabluda o vikinzima

Vikinzi su odavno postali učestali likovi u pop-kulturi. Visoki i mišićavi barbari duge svijetle kose, s velikim sjekirama i rogatim kacigama plove morima poput ranosrednjovjekovnih inačica karipskih pirata ili bajkerskih bandi, pljačkajući i paleći sve na što naiđu. Ali kakvi su bili u stvarnosti? Zašto se uz njih vežu toliki stereotipi?

Svugdje su bili omraženi

Iako čitanje srednjovjekovnih kronika, posebno onih iz Velike Britanije, može ostaviti takav dojam, mnogi su ih cijenili. Tako je francuski vladar Karlo III. vikinškom vođi Rollu podario zemljište i ruku svoje kćeri. Zauzvrat su ih ti vikinzi štitili od drugih pljačkaša, a s vremenom su se udomaćili i postali poznati kao Normani (otud naziv Normandija). I Bizantinci su cijenili snagu vikinga – tjelesnu stražu bizantskih careva u 11. st. sačinjavali su Šveđani.

Jedini izvor prihoda bila im je pljačka

Usprkos stereotipu o krvoločnim vikinzima koji je nastao u srednjem vijeku i opstao do danas, u stvarnosti je samo mali postotak stanovništva bavio pljačkom, a pojam viking odnosi se upravo na njih. Većina drevnih Skandinavaca bavila se ratarstvom, stočarstvom, obrtom ili trgovinom. Pronađeno je više tragova o njihovim trgovačkim aktivnostima nego o pljačkama.

Jedino pravo koje su priznavali jest pravo jačega

Nema sumnje da su Nordijci cijenili snagu, ali ne smije se zaboraviti i da su stvorili prilično sofisticiran pravni sustav, jedan od prvih koji je uključivao porotne sudove. Najveći problem u praksi bilo je provođenje zakona, ali to je vrijedilo za čitavu srednjovjekovnu Europu.

Vikinzi su bili narod

Viking je zanimanje ili aktivnost – odnosi se na pirate i pljačkaše – a ne narodnost. Katkad se naziv kolokvijalno upotrebljava za Skandinavce u tzv. vikinškom dobu (otprilike od sredine 8. do sredine 11. stoljeća). Iako je politička podjela bila drugačija nego danas, s mnogo manjih kraljevstava i kneževina, izvori su već tada razlikovali Dance, Norvežane i Šveđane, a kasnije i Islanđane.


Najdraže im je oružje bila velika dvoglava sjekira

Iako je istina da je uz koplje najčešće oružje među vikinškim ratnicima bila sjekira, ona je izgledala bitno drugačije nego što se to obično prikazuje u današnjoj pop-kulturi. Bila je mnogo lakša i uže glave od današnjih sjekira, što proizlazi iz toga da je bila namijenjena za borbu, a ne cijepanje drva. Srednjovjekovne dvoglave sjekire služile su samo za cijepanje drva ili u ritualne svrhe. Najcjenjenije oružje vikinških ratnika bio je mač, no bio je mnogo skuplji od sjekire te stoga rjeđi.

Imali su dugu raspuštenu kosu ili pletenice

Unordijskom društvu nisu postojala pravila oko frizure, izuzev toga što su robovi morali obrijati kosu. Iako su vjerojatno neki doista nosili pletenice ili do ramena dugu kosu, u srednjovjekovnim prikazima prevladava druga frizura – stražnja polovica glave bila je obrijana, dok je na prednjoj strani raspuštena duga kosa. Smatra se da je stražnja strana bila obrijana radi lakšeg nošenja kacige.

Bili su vrlo divlji i nasilni ljudi

Vikinški su prepadi uistinu bili strašni i nasilni, ali oni su živjeli u takvom dobu. Na isti bi se način mogli okarakterizirati i njihovi suvremenici. Primjerice, Karlo Veliki je kod grada Verdena dao pogubiti 4500 saksonskih plemića, dok je bizantski car Bazilije II. jednom prilikom dao oslijepiti 15 000 zarobljenih Bugara. Razlog stjecanja posebnog ugleda vikinga vjerojatno leži u tome što se kao pogani nisu ustručavali ubijati kršćanske svećenike i pljačkati crkve i samostane.

Bili su prljavi i neuredni

U mnogim su filmovima, crtićima i stripovima vikinzi prikazani kao prljavi, neuredni i smrdljivi divljaci. Iako su higijenski standardi u srednjem vijeku bili niži nego danas, drevni Skandinavci zapravo su bili itekako pažljivi kada je riječ o izgledu. Anglosasi su ih čak smatrali prevelikim čistuncima jer su se prali jednom tjedno (subotom). Arheološkim istraživanjima skandinavskih nalazišta pronađeno je obilje češljeva, sprava za čišćenje ušiju, britava, pinceta i drugih higijenskih predmeta.

Vikinški brodovi imali su zmajeve glave na pramčanim statvama

Neki su vikinški brodovi bili ukrašeni zmajevim glavama na pramčanim statvama, no pisani izvori i arheološki nalazi ukazuju na to da su takvi ukrasi bili rijetkost tipična za plemiće. Otprilike je svega jedan od deset brodova nosio takav ukras. Jedan od najpoznatijih brodova sa zmajevom glavom jest tzv. brod iz Oseberga koji uopće nije ratni brod kakvim bi se koristili vikinzi, već obredni brod namijenjen za pogreb žena visoka roda.

Vikinzi su nosili kacige s rogovima

Od opera do holivudskih spektaklā, vikinzi su često prikazivani kako nose kacige s velikim i zastrašujućim rogovima. U stvarnosti ne postoje nikakvi dokazi da su doista nosili takve kacige. Nijedan arheološki nalaz ili prikaz vikinga iz srednjega vijeka nije potvrdio postojanje tih kaciga – ta je predodžba nastala u 19. stoljeću, maštovitošću romantičkih autora. Vrijedi, međutim, napomenuti da su neki germanski svećenici koji su živjeli stoljećima prije vikinga nosili kacige s krilcima ili rogovima, a katkad su uz njih prikazani bogovi Thor i Odin. Radilo se, dakle, o religijskoj nošnji, a ne vojnoj opremi.

Piše: Boris Blažina

Komentari