Ljudi imaju različite ukuse apsolutno u svemu, pa tako i po pitanju ljubimaca. Neki će posegnuti za uobičajenim četveronošcima, neki za egzotičnim, a neki će ostati samo u ljudskom društvu. Tippi Hedren ostala je zapamćena kao američka glumica koja se proslavila Hitchcockovim filom “Ptice”. Osim toga majka je slavne Melanie Griffith i baka Dakote Johnson. Iako vjerojatno smatrate da je njezina najvažnija životna uloga bila ona glumačka, tome nije tako jer je ona svoj život posvetila zaštiti divljih životinja. U tu je svrhu Tippi Hedren osnovala zakladu nazvanu Roar kao i rezervat Shambalu u Kaliforniji, a koji štiti velike, i one ne tako velike divlje mačke. Zanima li vas kako je obitelj Tippi Hedren tijekom 70-ih godina prošlog stoljeća živjela s lavom i kako je osnovala utočište za divlje životinje, a potom i zakladu za njezino financiranje, zavirite u današnji članak.
Kada se Hedren “zaljubila” u divlje mačke?
Tippi Hedren se zaljubila u divlje životinje kada je 1969. boravila u Africi na snimanju filma sa svojim tadašnjim suprugom Noelom Marshallom. Vrlo brzo su oboje impresionirani divljim životinjama odlučili snimiti film o lavovima. Noel je napisao scenarij za film pod nazivom “Lavovi, Lavovi i još malo lavova” (Lions, Lions and More Lion) koji je kasnije preimenovan u pomalo banalan Roar. Bila je to priča o nezgodama obitelji u parku za istraživanje ponašanja divljih životinja. Jedan od trenera divljih mačaka Ron Oxley savjetovao je Tippi i Noela da žive s divljim mačkama kako bi ih upoznali i svoje iskustvo lakše i bolje pretočili u film. Tippi je oduševljeno prihvatila prijedlog i u njihov dom je ubrzo stigao lavić Neil. Njihov život s lavom dokumentiran je za časopis Life. Fotografije je snimio fotograf Michael Rougier 1971. godine, otkrivajući javnosti kako je to bilo živjeti s lavom kao ljubimcem. Lav Neil živio je kao prvi pravcati ljubimac koji je spavao s njima u krevetu, lješkario kraj bazena, gledao televizor i doslovno imao pristup u svaki dio kuće. Nakon Neila obitelj je usvojila brojne divlje mačke što je rezultiralo brojnim i ne bezazlenim ozljedama.
Bijesni susjedi
No, susjedima se nije svidio izbor ljubimaca obitelji Marshall-Hedren pa su počele “pljuštati” pritužbe zbog čega su se preselili na ranč u blizini Los Angelesa. Na rubu pustinje Mojave u Actionu udaljenom oko 70-ak kilometra od Los Angelesa 1972. godine osnovali su utočište divljih mačaka gdje su svoj dom našle i druge napuštene divlje životinje. Bile su to neželjene životinje iz zatvorenih zooloških vrtova, cirkusa i ljubimci koje su vlasnici napustili. Tako su primjerice mnogo godina kasnije dva bengalska tigra Michaela Jacksona ovdje našla svoj novi dom, nakon zatvaranja zoološkog vrta na Jacksonovom ranču Neverland u Kaliforniji.
The Roar Foundation.
Film koji je u potpunosti podbacio
Snimanje filma Roar započelo je 1974., i tijekom njega niti jedna životinja nije ozlijeđena, ali jesu brojni članovi ekipe. U filmu je glumila Tippi zajedno s cijelom obitelji. Tijekom snimanja je stradala i sama Melanie koja je dobila brojne šavove po licu i prijetila je opasnost da će izgubiti oko, ali je sve prošlo dobro, vjerojatno uz iznimno skupe liječnike. Film je pušten u javnost tek 1981., ali nije distribuiran na američko tržište jer su distributeri u Sjedinjenim Državama tražili poveliku svotu novaca za promociju filma. Tippi i Marshall su nastojai što je više moguće uštedjeti kako bi što više novca uložili u održavanje osnovanog utočišta. No film je u potpunosti podbacio. U njega je uloženo više od 17 milijuna dolara, kao i nekoliko godina rada, a on je donio skromnu “zaradu” od samo 2 milijuna dolara. Ubrzo se brak Tippi i Marshalla raspao.
Problemi po financiranju
Kako bi dalje financirala utočište Tippi je osnovana neprofitnu organizaciju Roar. Uz to često je nakon toga prihvaćala bilo kakve uloge ne bi li omogućila opstanak utočišta. Ovo utočište i danas postoji, a o njemu brinu tri generacije obitelji osnivačice. Unatoč velikim zaradama unutar obitelji održavanje utočišta se pokazalo izuzetnim teškim. Neovisno o poteškoćama vjerujemo da će utočište i u idućim desetljećima nastaviti svoje postojanje. U funkcioniranju zaklade danas aktivno sudjelujeunuka Tippi Hedren, Dakota Johnsona odnosno kći Melanie Griffith i Dona Johnsona.
SCV History In Pictures.
Tijekom vremena i Hedren i Melanie su postale svjesne koliko je opasno imati divlje mačke za ljubimce. One su poučene svojim iskustvom osvijestile da divlje životinje nisu bezazlene i da svojim kretnjama i bez namjere da nekoga ozljede mogu nanijeti ozljede opasne po život, a ukoliko odluče vam naškoditi – tu pomoći najčešće nema. Obje danas kritiziraju zakone koji još uvijek u pojedinim državama Sjedinjenih Država dozvoljavaju držanje divljih životinja. Završit ćemo riječima Tippi Hedren, koja se i danas u svojoj 92-oj godini zalaže za prava životinja da žive bez upliva čovjeka.
Ništa nas neće spriječiti u zaustavljanju uzgoja i zlostavljanja veličanstvenih divljih mačaka u svrhu ljudskog posjedovanja i zabave. Bez obzira koliko će sve to potrajati!
Piše: Sonja Kirchhoffrer
