U prvom dijelu teme o jednom o najšokantnijih zločina u američkoj povijesti, pisali smo o pronalasku unakaženog trupla Elizabeth Short, 22-godišnjakinje kojoj su mediji nadjenuli nadimak “Crna Dalija”. Sada ćemo se pozabaviti njenom turbulentnom prošlošću!
Skok u rijeku
Elizabeth Short rođena je 1924. u Bostonu u Massachusettsu, kao treće od petoro djece obrtnika Clea Shorta i kućanice Phoebe May Sawyer. S jednom plaćom u kući i mnogo gladnih usta, obitelj je živjela skromno, no relativno složno i sretno… Sve do Velike depresije koja ju je, kao i mnoge druge, zavila u crno.
Nakon sloma burze, Cleo je izgubio posao graditelja minijaturnih igrališta za golf, kao i cjelokupnu životu ušteđevinu. Mjesecima je hodao kući poput zombija, jedva razgovarajući sa suprugom, a početkom 1930. njegov automobil pronađen je napušten na mostu Charletstown. Istražitelji, koji se slučajem nisu ozbiljnije bavili, zaključili su da si je presudio skokom u rijeku, te da je njegovo tijelo jednostavno progutala bujica.
Istog je mišljenja bila Phoebe May, koja za tugovanje nije ni imala vremena – preko noći, bila je prisiljena postati glavom obitelji, i to u jednom od najtežih trenutaka u američkoj povijesti. Srećom, preko poznanice je uspjela pronaći posao knjigovotkinje, a u “fušu” je čistila stubišta. U poslu joj je isprva pomagala Elizabeth no, nakon nekog vremena, morala je odustati zbog krhkog zdravlja. Majka ju je odvela liječniku, koji joj je dijagnosticirao tešku astmu. Nakon što je, kao petnaestogodišnjakinja, podvrgnuta operaciji pluća, njenoj majci su savjetovali da je pošalje na mjesto s blažom klimom, ako ima mogućnosti za to. Imala je – njena sestra živjela je Miamiju, pa Elizabeth pakira kofere te odlazi k tetki na Floridu.
“Uskrsnuće” Clea Shorta
Ondje se, čini se, nije najbolje snašla. Ranije dobra učenica, počela je sve češće izostajati s nastave, da bi, godinu dana prije mature, prekinula školovanje. Baš kad se spremala na povratak kući, stigla je vijest koja ju je iz temelja potresla – njen otac se “vratio iz mrtvih”. Nakon dvanaest godina šutnje, kontaktirao je suprugu i djecu objasnivši im da se, eto, ipak nije bio ubio već samo pobjegao od obaveza i odgovornosti. Elizabeth je istodobno bila bijesna i ushićena, no potonja emocija je prevagnula nakon što joj se tatica ispričao te je pozvao da doseli k njemu u Kaliforniju.
Nakon kraćeg nećkanja, osamnaestogodišnjakinja stiže ocu u Vallejo, gdje je radio u brodogradilištu. Ubrzo, shvaća da joj je čovjek kojeg je zadnji put vidjela kao šestogodišnjakinja postao potpuni stranac. Premda su se oboje trudili premostiti jaz koji je prokopala njegova laž, u tome nisu bili osobito uspješni. Svađe su postajale sve češće pa Elizabeth, izgubivši živce, bez pozdrava napušta oca te počinje živjeti nomadskim životom punim nesigurnosti, ali sa slobodom kao utješnom nagradom.
Muškarci u uniformama
Neko je vrijeme radila kao tajnica u vojnom kampu Cooke u blizini Lompoca, a grad je navodno napustila pod okriljem noći, bježeći od nasilnog narednika s kojim se bila upustila u ljubavnu vezu. Skrasila se u Santa Barbari, gdje je 1943. uhićena zbog javne intoksikacije, o čemu smo već pisali. Nedugo nakon toga, zaljubila se u bojnika Matthewa Gordona, odlikovanog avijatičara. Kad se ovaj vratio na bojište, održavali su kontakt pismima, a u jednom od njih Gordon ju je zaprosio. Sudbina joj, međutim, nije odredila da bude sretnom suprugom – tjedan dana prije završetka Drugoga svjetskog rata, zrakoplov njenog zaručnika je oboren.
Nakon gubitka voljenog, Elizabeth je pala u tešku depresiju, koju je “liječila” viskijem i tabletama za smirenje. Utjehu je potom pronašla u zagrljaju još jednog vojnika, zrakoplovnog poručnika Josepha Gordona Ficklinga. Zbog nove ljubavi, u lipnju 1946. preselila se u Los Angeles, budući da je Fickling bio stacioniran u bazi u obližnjem Long Beachu.
O posljednjih šest mjeseci njenog života malo se zna. Pouzdano je da je radila kao konobarica te neko vrijeme stanovala u unajmljenom stančiću na Hollywood Boulevardu, a premda će svjedoci kasnije pričati kako je imala glumačkih ambicija te pohodila filmske audicije u gradu, o tome ne postoje čvrsti dokazi. Također se ne zna je li s Ficklingom prekinula pa pronašla novog muškarca, ili mu je nabijala rogove s Robertom Manleyem, oženjenim trgovačkim putnikom iz San Diega.
Upravo Manley, među znancima poznatiji kao Red, bit će posljednji čovjek koji će je vidjeti vidjeti živu… Dakako, osim njenog ubojice. S njom je večerao 9. siječnja 1947., nakon čega ju je odbacio do Biltmorea, hotela u centru Los Angelesa. Od tog trenutka pa do kobna 15. siječnja, nitko ne zna gdje je bila ni što je radila.
Nastavlja se…
Piše: Lucija Kapural
