Od Utnapištima do Noine arke: Imaju li priče o Velikom potopu povijesnu pozadinu?

Ilustracija: Pixabay

Između rijeka Eufrata i Tigrisa, prostire se najbogatija obradiva zemlja Azije – Mezopotamija. Na tome golemom području, prije šest tisuća godina, Sumerani su stvorili prvu svjetsku civilizaciju.

Ljudi kao sluge bogova

Povjesničari se još uvijek prepiru oko toga je li ovaj narod došao iz južne Perzije ili sjeverozapadne Indije, no njihovi nevjerojatni dosezi u graditeljstvu, književnosti i matematici su, zahvaljujući arheološkim pronalascima, dobro istraženi.

Premda su bili napredniji od svih naroda svoga vremena, pasivno su dopuštali da vjerski moćnici kroje njihove sudbine. Tvorci veličanstvenih zigurata, najstarijeg pisma i najstarijega računarskog sustava čovječanstva slijepo su slušali savjete svećenika, koji su ih uvjeravali da su bogovi stvorili ljude samo s jednim razlogom: da ih služe.

Hramovi u skladištima žita


Iz te perspektive, glavna im je dužnost bila izgraditi božanske kuće – hramove. Zanimljivo, prvi hramovi izrasli su iz skladišta žita u najvećim selima. Kao mjesta za čuvanje žetve, ova spremišta bila su od vitalnog značaja, pa su se u njima počeli obavljati religijski obredi. S vremenom, oko hramova počelo se naseljavati sve više ljudi pa su iz sela nastajali gradovi.

Svaki od njih, poput Uruka, Ura, Kiša, Nipura i Lagaša, bio je organiziran kao nezavisni grad-država kojim je vladao “ensi”, vrhovni svećenik glavna lokalnog božanstva. Sumerani su, naime, vjerovali da svakim gradom vlada drugi bog, kojem pripada sva zemlja. Privatno vlasništvo nije postojalo – ta ljudi su se samo služili božanskim posjedima – a njihovi nebeski vladari obitavali su na vrhu zigurata, stepenastih hramova smještenih u srcu gradova.

Veliki potop

Kad je, koncem četvrtog tisućljeća, poplava uništila mnoge sumerske gradove, svećenici su pronašli “logično” objašnjenje: tu prirodnu katastrofu, o kojoj su govorili kao o “Velikom potopu”, tumačili su kao božansku odmazdu zbog ljudske drskosti.

Iz tog tumačenja rođena je legenda o kralju Utnapištimu i njegovoj spasonosnoj arki, koju su kasnije preuzeli Hebreji te je uvrstili u Bibliju, kao priču o Noi.

Arheološka iskapanja potvrdila su da je do poplave – koju su Sumerani uzeli kao povijesnu granicu po kojoj su računali vrijeme – doista došlo.

Poše: Lucija Kapural

Komentari