Giboni, maleni i bezrepi čovjekoliki majmuni dugačkih prednjih udova, obdareni razmjerno velikim mozgom, stanovnici su gustih šuma Malajskoga poluotoka. Način gibanja po krošnjama, koji dijele s orangutanima, naziva se brahijacijom – riječ je o zabacivanju prednjih udova u ramenom dijelu, pri čemu se tijelo zaljulja do idućeg uporišta. Na tlo silaze vrlo rijetko, a jedini su majmuni koji pritom obično hodaju na dvije noge. Hrane se lišćem, a jedna od njihovih posebnosti jest to što u sumrak zaglušno urliču.
Zub star trinaest milijuna godina
O podrijetlu ove osebujne vrste malo se znalo, budući da se krhke kosti ovih majmuna rijetko pronalaze u fosiliziranom obliku… Sve donedavno! U okolici Ramnagara, grada na sjeveru Indije poznatog po netaknutoj prirodi, pronađen je trinaest milijuna godina star zub primata.
Iz toga nevelikog traga, znanstvenici su uspjeli doznati mnogo toga o vrsti kojoj su, po mjestu otkrića, nadjenuli ime Kapi ramnagarensis. “Fosilizirani zub iz razdoblja tercijara, neveliki kutnjak, po obliku i veličini nije nalikovao niti jednom ranije pronađenom zubu prapovijesnih primata. Podsjećao je, međutim, na zube današnjih gibona, no možebitnu rodbinsku poveznicu tek je trebalo ustvrditi”, ispričao je voditelj istraživanja Christopher Gilbert, načelnik Odjela za paleontologiju Američkog muzeja prirodne povijesti.
Migracija iz Afrike u Aziju
Pomoću kompjuterske tomografije, potvrdila se pretpostavka Gilberta i njegovih kolega. Naime, usporedba skena zuba iz tercijara s onim gibona ukazala je na nedvojbenu srodnost.
“Ovo otkriće popunilo je prazninu u evoluciji primata, te vrijeme kad su giboni migrirali iz Afrike u Aziju pomaknulo pet milijuna godina unatrag”, naglašava Gilbert. “Čini se da se taj proces odvijao kad i onaj migracije velikih majmuna poput orangutana, te da su manje i veće vrste vrste prošle istu rutu”.
Piše: Lucija Kapural
