Ljudi sanjaju različite snove, a neki sanjari žude za opasnim avanturama, poput osvajanja vrha Mount Everesta, što je vjerojatno posljedica želje pojedinaca da osjete kolanje adrenalina u žilama. Na putu prema vrhu Mount Everesta od 1922. godine do danas živote je izgubilo više stotina osoba.
Drugi pokušaj osvajanja vrha
Slučaj o kojem danas pišemo govori o nevjerojatnom događaju u kojem je iskusni australski penjač Lincoln Hall preživio ono što znanost smatra nemogućim. Dana 25. svibnja 2006. Hall je krenuo na završni dio puta prema vrhu Mount Everesta. Bio je to njegov drugi i ujedno zadnji pokušaj da osvoji ovaj najviši svjetski vrh. U tom je trenutku Hall zagazio u pedesete i smatrao je da ako propusti ovu priliku kasnije to više neće biti moguće. Prvi puta je pokušao osvojiti ovaj najviši vrh još davne 1984., ali nije uspio. Kada se to dogodilo imao je dojam da se pojavio jaz između njega i njegovih kolega kojima je to pošlo za rukom. Neprestano je želio “zakrpati” tu pukotinu. Tako je krenuo po drugi put odlučan da ovog puta uspije u osvajanju najviše planine. Međutim, spremao se nekoliko tjedana, a za pravu fizičku spremu mu je bilo potrebno više mjeseci treninga, pa nije bio “optimalno spreman” kako je sam rekao.
Najgora stvar za penjača
Ovaj puta Hall je uspio i bio je ushićen kada se krenuo spuštati natrag, a onda se dogodilo ono najgore za jednog penjača, a to je pojava opasne visinske bolesti. Dobio je vjerojatno cerebralni edem i postao je nesuvisao te je patio od halucinacija. U nekim trenucima je bio i destruktivan pa je želio skočiti s planine, pa i vratiti se na sam vrh. Zbilo se to negdje na visini od 8600 metara. Šerpe su ga satima pokušavale dići, no svi pokušaji su ostali bezuspješni. Čak su ga uboli u oko da vide hoće li se osvijestiti. Kada se počelo smračivati vođa ekspedicije Rus Alexander Abramov odlučio je da je krajnje vrijeme za povratak. Znali su da Hall nije mrtav, ali su očekivali da je u komi iz koje se više neće probuditi. Nisu željeli sebe dovesti u opasnost noseći čovjeka koji nije bio pri svijesti niti je mogao hodati. Ono što se članovima ove ekspedicije može zamjeriti je to što su ga ostavili bez ruksaka u kojem su mu bile brojne stvari potrebne za lakše preživljavanje. Tako je ostao i bez rukavica i kisika. Ekipa je kasnije obavijestila suprugu da je mrtav, no nisu joj rekli da je zapravo živ, ali da će uskoro umrijeti.
Hall sjedi u položaju za meditaciju
No 12 sati kasnije nova ekipa penjača je krenula u osvajanje vrha. Na visini gdje je ostavljen Hall pronašli su ga ni manje ni više nego u sjedećem položaju s prekriženim nogama i otkopčanom jaknom, a navodno je tada rekao: “Pretpostavljam da ste iznenađeni što me vidite”. Ekipa koja ga je našla je odlučila da za osvajanje vrha ima vremena i da će ostati s Hallom. Lincolnov život je visio o koncu. Istovremeno su zatražili spasioce iz baznog logora. Abramov je bio iznenađen i odmah je poslao 12 šerpi. Nasreću Hall je mogao sada hodati i bio je svjestan. Oporavak je bio dugotrajan, a izgubio je većinu prstiju na rukama i pokoji prst na nogama.
Smatra se da je preživio samo zahvaljujući dugogodišnjem bavljenju jogom i meditacijom. On je kasnije izjavio da kada se osvijestio na planini u sredini noći znao je da ne smije zaspati te se stalno ritmički njihao i meditirao. To mu je najvjerojatnije spasilo život. Kada je nazvao svoju suprugu rekao joj je na svoj šaljivi način: “Nadam se da nisi počela tražiti drugog supruga”. No Hall je preminuo samo sedam godina kasnije od mezotelioma, rijetke vrste raka koju je zaradio radeći s azbestom kao mladić. Iza njega je ostala žena i dvojica sinova, kao i više knjiga o planinarenju i mnoštvo video materijala.
Piše: Sonja Kirchhoffer
